Inspiracija: Anita Cvetić Oreščanin, Poslovna inteligencija
Nakon uspješne karijere u marketingu i PR-u, Anita Cvetić Oreščanin odlučila je zakoračiti u poduzetničke vode gdje se pridružila suprugu Draženu Oreščaninu i Lidiji Karagi u razvoju uspješne tvrtke Poslovna inteligencija koja se bavi implementacijom analitičkih sustava i ICT konzaltingom.
1. Kako ste se snašli u potpuno novom segmentu?
Promjene karijera nas osvježavaju, čine nas kompletnijim i boljim. Marketing i PR nikad ne postoje sami zbog sebe i za sebe, nego su uvijek u ulozi i osmišljavanja, brendiranja i promocije proizvoda, pa i feedbacka korisnika. Ja sam završila Financije i dok sam radila u marketingu, bio je to marketing s pogledom na financije, a danas sam IT-vac s pogledom na financije i marketing. Mislim da se sve to jako dobro slaže. Promjene su izazov, prilika za učenje i rast. Naravno da ima nepoznanica, ali se njih ne treba plašiti. Treba uzeti materijale, učiti, istraživati putem interneta i razgovarati s kolegama koji znaju više.
2. Kad se vratite u svoje studentske dane, kako ste tad zamišljali svoju karijeru?
Tada nisam razmišljala kako će se razvijati moja karijera, znala sam samo što nikako ne želim raditi. Mislim da je to prirodno za rane faze razvoja svakog od nas, prvo se tražimo, onda ne znamo što bismo, onda znamo što ne bismo i onda znamo što bismo. Počela sam raditi još za vrijeme fakulteta, studirala sam financije, a radila sam prvo kao anketar, zatim istraživač i voditelj projekata u Centru za istraživanje marketinga. To me odredilo na način da sam jako brzo trebala postati samostalna i dobila sam životnu lekciju o tome kako se brinuti za klijenta. Zahvalna sam za te početke iako sam često morala učiti samostalno, bez mentora, ali smatram da se sve isplati ako si fokusiran i odlučan.
3. Koliko Vas je sve to promijenilo? Koje ste vještine stekli?
To me kontinuirano mijenja. Sretna sam što sam u prvoj tvrtki u kojoj sam počela raditi uvela malu digitalnu revoluciju. Kad sam došla, svi upitnici su se radili isključivo na pisaćim mašinama, imali smo daktilografkinje. U roku dva mjeseca, većina zaposlenika počela je koristiti računala. Nisam bila ni svjesna koju sam promjenu izazvala u toj tvrtki. Nakon toga sam otišla u McDonalds, tamo sam bila marketing i PR menadžer za Hrvatsku i Sloveniju. Tu sam naučila kako prave korporacije funkcioniraju. Nakon toga sam radila u Zagrebačkoj banci, gdje sam već nakon dva tjedna prezentirala predsjedniku Uprave potpuno drugačiji koncept medijskog komuniciranja. Nakon toga Moj suprug, Lidija i ja započeli smo priču o Poslovnoj inteligenciji, a krajem 2004. godine priključila sam im se i ja.
4. Što je drugačije kad radite za drugoga, a što kad za sebe?
Rekla bih da nije drugačije. Bitno je kakav pristup poslu imate. Ja sam jednaku odgovornost osjećala za posao gdje god sam radila. Ili imate taj poduzetnički duh koji vas potiče da nešto napravite ili nemate. Kad pogledam na koji sam način radila prethodne poslove i ovaj, rekla bih jednako. Jedino što su ulozi ovdje puno viši. Jako sam sretna i zahvalna što mi kao partneri super funkcioniramo i još sam sretnija i zahvalnija što je ekipa s kojom radimo zaista krasna. Kad smo počinjali rekli smo da u tvrtki neće biti politike, barem ne negativne i da ćemo birati ljude koji zaista s nama dijele vrijednosti. I rekla bih da smo prilično uspješni u tome.
5. Tvrtke većinom dođu u razdoblje kada stvari ili napreduju ili se raspadaju. Vi ste preživjeli rast?
Jesmo, ali bilo je bolno. Nas troje smo jako dugo znali svaki aspekt posla, od naručivanja tonera, preko ugovaranja posla, organizacije marketinga, vođenja projekata. Nikad nisam ulazila u samu implementaciju u projektima jer nemam kompetencije za to, ali u principu sve smo radili nas troje. Teško je pustiti. To je proces koji još nije završen. Imamo obuku, imamo ljude koji su s nama između 8 i 12 godina, koji su zreli, koji ovu tvrtku vole kao i mi, koji preuzimaju ogroman dio posla koji smo mi radili. Kad gledam strukturu svog radnog vremena, rekla bih da se strateškim stvarima i mentoriranjem bavim 60% vremena, a 40% je operativa. Cilj je iduće godine u ovo vrijeme imati 20% više strategije,a manje operative.
6. S obzirom da zapošljavate mlade ljude, a trend je da se mladi ne zadržavaju dugo na jednom mjestu, koje vi strategije koristite kao biste ih privukli zadržali?
Mi imamo jako strukturiran selekcijski proces. Odnos između zaposlenika i onog koji zapošljava je dvosmjerni proces. Prvo što gledamo jest da ljudi imaju fakultete s obzirom na mjesto na koje se prijavljuju, radimo testove osobnosti, procjene kognitivnih sposobnosti, procjenu osnovnih razina tehničkih znanja. Većina kandidata koji nam se jave su vrlo dobri prema odličnome na tim testovima. Drugi test je provjera kompatibilnosti s obzirom na naše korporativne vrijednosti. Mi ulažemo puno u zaposlenike, ali i zaposlenici puno i vraćaju tvrtki. To je proces poštovanja koji želimo da bude uzajaman.
7. Koliko je važno stalno učiti i raditi na sebi?
Veoma. U Poslovnoj inteligenciji imamo nekoliko programa. Kao početnik, vi ste polaznik Bird akademije, koja traje dva do tri mjeseca i koja vas ubrzano priprema za tržište. Tako da od trenutka kad dođete na projekt kod klijenta budete produktivni. To radimo jer smo vrlo uska IT niša, a nažalost na fakultetima ta područja nisu dovoljno pokrivena. Zaposlenici tu otkriju u kojem im smjeru karijera ide i odabiru programe kroz koje se razvijaju. Imamo i cijeli set soft skills edukacija zato što postojeći obrazovni sustav zanemaruje prezentacijske, komunikacijske vještine, upravljanje stresom, vremenom. Mi smo konzultanti, već od najranije pozicije ste izloženi stresu pa treba ljudima pomoći da se s time nose. Edukacije su dostupne svakome djelatniku naše tvrtke. Imamo i niz tehničkih edukacija i Leadership akademiju koja služi za rukovodni kadar i vježbanje leadership karakteristika. Mi želimo ljude koje će inspirirati ostale. U tvrtki gdje je prosjek kvocijenta inteligencije daleko iznad općeg prosjeka, gdje zapošljavamo ljude koji su ambiciozni, pametni i željni znanja, moramo zaposlenike inspirirati.
8. Kako ste se vi kao žena osjećali kad ste ušli u “muški svijet IT-a”?
Lidija i ja smo dvije plavuše i moram priznati da nam to nikad nije bio nedostatak. Ako vas netko želi podcijeniti, pa ga iznenadite s onime što znate, onda to više nije nedostatak, nego prednost. Žene u drugim industrijama doživljavaju više predrasuda nego u IT-u. Činjenica je da u jednom dijelu ovog sektora, koji se većinom bavi hardwareom prevladava veći udio muškaraca, no u principu, u tvrtkama koje se bave softwareom i rješenjima sve je veći postotak žena. Kod nas taj postotak varira između 48% i 52%. To ovisi od selekcijskih procesa kroz koje smo mi godinama birali one koji su bili najbolji. Činjenica je i da žene više upisuju fakultete, da su hrabrije kada su u pitanju tech područja i da nam u posljednjih 5 godina veliki broj žena dolazi upravo s tih fakulteta. Djevojke prilikom upisa shvaćaju da je to područje gdje mogu brzo i lijepo napredovati. Današnje stanje na tržištu je takvo da nije važno kojeg si spola, boje kože ili bilo kakvih drugih uvjerenja ili stavova. Bitno je da posjeduješ znanja i za tebe prostora na tržištu ima.
9. Što biste poručili svim ženama koje kreću u poduzetničke vode ili IT smjer?
Poručila bih im da budu hrabre i da svoje kćeri ne odgajaju po rodnim stereotipima. Ako mi svoje djevojčice već u početku ograničavamo s time što bi trebale i ne bi trebale, normalno je da neće slijediti ono što žele. Meni je drago da u našoj tvrtki imamo žene koje znaju, mogu i hoće te se ne opterećuju stereotipima.