Imaš dugačak popis mana, debele spise loših iskustava i već savršeno uvježbanu završnu riječ kada te netko upita zašto ne živiš svoje snove?

Preduhitrit ću tvoju obranu drugačijim pitanjem i upitat ću te „Čega se bojiš?“. Što je ono najgore što tvoj um smišlja, a od čega ti se ledi krv u žilama? Vjerojatno ćeš svoj kažiprst usmjeriti na neuspjeh, uvijek glavni na optuženičkoj klupi. No, osim njega, u tvojoj sudnici krije se nešto dalje i dublje, nešto što ne vidiš golim okom i ne predviđaš u svojoj logičkoj analizi. Ti se, zapravo, bojiš sreće.

Kakva su tvoja iskustva sa uspjehom?

Prisjeti se dana kad si bila najponosnija na sebe. Kako si se osjećala? Kao kraljica svemira, dobitnica zlatne  olimpijske medalje i meta svih reflektora? Uspjeh je učinio da se izdvojiš iz mase i postaneš drugačija. Koliko god lijepih fotografija i sjećanja si svjesno ponijela s tog događaja, nesvjesno si zapamtila tu situaciju uz zaključak da biti uspješan znači biti drugačiji, biti drugačiji znači biti sam, a biti sam znači biti protiv svih ili barem ne sa svima., što je pogubno za društvena bića. Gubiti je lakše nego pobjeđivati. Osobito ako gubiš s prijateljima. Pasti ispit sam ili pasti ako je pala cijela ekipa nije isto. U jednome si gubitnik, a drugome si dio ekipe. A svi želimo biti dio ekipe. Potrebno je puno više hrabrosti nositi pobjedu nego pobijediti. Kada nosiš pobjedu, nosiš na sebi svu pozornost svijeta i suočavaš se s onima koji te gledaju drugačije, prosuđuju drugačije i iščekuju tvoj pad.

Kakva su tvoja iskustva s ljubavlju?

Sjećaš li se trenutaka kada si osjetila svu ljubav svijeta na svojim obrazima? Možda je to bio roditeljski ponos, romantična gesta tvog partnera ili prijateljska usluga. Bilo kako, konačno si se osjetila da nekamo i nekome pripadaš, da ti netko čuva leđa i da nisi sama. Tog istog trena si istovremeno dobila nešto za izgubiti. Zato si idući put kad ti je nešto zasmetalo, stisnula zube, pregrizla svoje osjećaje i svoju riječ. Nisi htjela biti nedostojna te ljubavi i povjerenja kojeg su ti njome ukazali. Nisi htjela izgubiti ljubav i prihvaćanje pa si izgubila sebe. Biti voljen činilo ti se važnijim od biti tko jesi. Jer si u drugome bila sama ili barem suočena s rizikom od neprihvaćanja. Nakon što si osjetila nedostatak ljubavi i prihvaćanja, sve bi napravila da se s time više nikada ne susretneš. Pa i izgubila sebe i svoju sreću.

Kakva su tvoja iskustva s novcem?

Sjeti se kada si imala više novca nego što ti je trebalo. Što si radila s njim? Kako su na to reagirali tvoji roditelji i prijatelji? Jesu li se prema tebi odnosili drugačije? Jesi li se bojala da će sve biti drugačije? Usudiš li se zarađivati više od svog partnera i svojih prijatelja? Sigurno ćeš reći naravno da da, nikakav problem i trljati ruke kad netko spomene milijun na lotu. Ali ako si barem jednom bila na dejtu s dečkom koji nije mogao priuštiti častiti te cugom ili prijateljicom koja si nije mogla priuštiti shopping u tvom omiljenom dućanu, vjerojatno si podsvjesno donijela odluku da imati više od drugih nije baš poželjno i da ćeš izgubiti svoje najbliže, te postati nešto drugo “ako pustiš da te novac ponese“. Zato i dalje živiš  život u minimalnim okvirima i pristaješ na plaću s kojom jedva možeš preživljavati. Zašto bi se usudila tražiti više kad svi u tvojoj sredini imaju isto? Netko će pomisliti da misliš da si bolja od njih.

Kakva su tvoja iskustva sa srećom?

Sjećaš li se kad si bila baš sretna? Da si poželjela povikati iz sveg glasa i zahvaliti svemiru na svemu što imaš? Što se dogodilo nakon toga? Što si dobila, a što izgubila? Upravo to iskustvo te je naučilo da ne trebaš biti uspješna jer će se dogoditi to što se tada dogodilo. Tu leži tvoj strah. Ne ondje na optuženičkoj klupi gdje je neuspjeh nego na klupi za svjedoke. One koje su svjedočili tvom gorkom osjećaju nakon uspjeha. Oni koji su vidjeli kako je bolno dotaknuti dno nakon visokog leta. Ti se ne bojiš neuspjeha, ti se bojiš sreće. One sreće koju nećeš moći zadržati i praznine koja nastaje nakon njenog odlaska. Znaš da je tu prazninu teško popuniti, zato radije svakodnevno popunjavaš onu manju, u svome srcu. Bježiš od svojih snova i uvjeravaš se da se nikada i nisu mogli ispuniti. Tako barem žive svi pa nisi u tome sama.