Želiš da te vide kao dobru, marljivu i poštenu osobu? Teško ti je drugima reći ne jer se bojiš što će drugi o tebi misliti? Često prešutiš svoje stavove i mišljenja jer se bojiš da ćeš ako ih kažeš naglas izgubiti druge?

Dolazimo na ovaj svijet s netaknutim ogromnim potencijalom da ostvarimo što god poželimo. Kada pogledamo bebe kako se razvijaju, vidimo da njima ništa ne može stojati na putu kad žele otkriti i istražiti nešto novo. Kada uče hodati i više puta padnu, za razliku od nas odraslih, neće reći „Ma nije ovo za mene. Neću više ni pokušavati“ nego nastave dalje pokušavati unatoč broju padova  sve dok ne uspiju. Do 7 godine života formiramo svoju ranu osobnost i uvjerenja, a pri tome nažalost,  učimo i kako potisnuti naše emocije, stavove i stvarne potrebe.

Budi dobra

Od najranijih dana nameće nam se „budi dobra“ standard po kojemu mjerimo svoju vrijednost i koliko zaslužujemo ljubav drugih oko nas.

Budi dobra i sjedi mirno u kutu dok odrasli razgovaraju o ozbiljnim temama.

Budi dobra prema susjedovoj djeci koja nisu baš ugodna prema tebi.

Budi dobra u školi. Budi dobra na fakultetu. Budi dobra na poslu.

Budi dobra, ne postavljaj puno pitanja i ne stvaraj probleme.

Budi dobra i ne ističi se od drugih.

Budi dobra i živi „normalan život“.

Naši roditelji su nas vjerojatno samo  htjeli zaštititi i htjeli ono najbolje za nas, ali su nas s tim “budi dobra” naučili da potisnemo svoje misli, želje i potrebe i „budemo dobre“ zbog drugih. Gledajući na druge, naučili smo prestati vjerovati sebi i svojoj intuiciji kada osjećamo da se ne bi trebali s nečim složiti i nešto prihvatiti. Naučili smo ne izražavati istinsko ja i svoje potrebe zbog  čega u odrasloj dobi uvijek slušamo nekoga sa strane da nam kaže što je dobro ili loše,  vjerujemo više drugim ljudima nego sebi i dokaz vlastite vrijednosti uvijek tražimo izvana.

Strah od odbacivanja

Formirate savršene argumente u svojoj glavi, ali nekako oni nikada ne siđu s vaših usana? Idete doma i razmišljate „Trebala sam ovo reći, i ovo, i ovo…“. Zašto to niste rekli? Zato jer se bojite. Bojite se da ako izrazite svoje mišljenje i stavove da više nećete „biti dobri“ i da će vas zbog toga odbaciti. Ako progutamo svoje stvarne osjećaje i mišljenja, ne riskiramo odbacivanje, na sigurnom smo i ne gubimo ništa. Ništa osim sebe.

Kada otkrijete temeljna uvjerenja i emocionalne obrasce koje ste usvojili kao djeca, a koje vas danas koče u tome da ostvarite sebe, oslobodit ćete se “budi dobra“ kompleksa. Moramo skidati sloj po sloj da bi otkopali istinsko ja. Kada shvatimo da nismo naša prošlost već naša budućnost i da možemo postići što god želimo, tada postajemo istinski ono što jesmo.

Male svakodnevne bitke

Ništa od toga neće biti lako i ne možemo to ostvariti preko noći već poduzimanjem svakodnevnih, malih koraka i rizika.  Zašto biste šutjeli kad vam donesu krivu narudžbu u kafiću? Zašto biste pristali raditi prekovremeno ako imate već planove za kavu nakon posla? Zašto biste pristajali da pređete pola grada da biste se s nekim našli kada se možete naći na pola puta? Svaka bitka će učiniti borbu s „budi dobra“ kompleksom lakšom samo treba vježbati. Bitka po bitka. Pobjeda po pobjeda. Kao mišiće, tako trebate vježbati i izražavanje vlastitih stavova.

Ako pri tome izgubite neke ljude, znači da oni i nisu trebali biti u vašem životu jer ne poznaju vaše „istinsko ja“ i nisu ga spremni prihvatiti. Budite svoji i odvažni i u svoj život ćete privući ljude s kojim dijelite iste interese, a ne one s kojima morate stalno „gristi jezik“ i raditi kompromise na svojim potrebama.