Kako pobjeći od stresa i izliječiti burnout sindrom doznajte u osobnoj priči Ivane Kraljić, poduzetnice i bivše voditeljice klijenata u marketinškoj agenciji.

Život u začaranom krugu

Tek je 12 sati. Od 100 stvari koje sam jutros zapisala na svoju to-do listu, ostalo ih je još 99 i pol. Sve je hitno, sve je bitno, sve treba sad i odmah. Kolege me izbjegavaju u širokom luku (jer onaj koji ima puno posla, kao da ima kugu), a mailovi stižu u grupama po deset svakih deset minuta. Taman da svakome posvetim minutu svoje pažnje. Telefon gori, baterija neprestano na punjenju… dan koji se svakim satom približava još jednom takvom istom… pa još jednom… i još jednom… i to ne prestaje.

 Adrenalin i kortizol postaju mi najbolji prijatelji. Strah da neću stići sve napraviti na vrijeme i da ću u tom kaosu sigurno napraviti fatalnu pogrešku raste. Pogreška bi me mogla stajati posla, a posao trebam. Začaran krug. Na kraju svakog dana boli me cijelo tijelo kao da sam ručno preorala hektare zemlje, a samo sam sjedila u uredu 15 sati. Kaos u glavi, kaos u tijelu. Poznato?

Barem trećina zaposlenika osjeti simptome burnout sindroma

Sindrom izgaranja na poslu ili burnout sindrom drugi je najčešće prijavljeni zdravstveni problem povezan s poslom u Europi. Ukupno 50 do 60 % svih izgubljenih radnih dana može se pripisati stresu povezanom s poslom. U europskom istraživanju, najčešći navedeni uzroci stresa povezanog s poslom bili su reorganizacija posla ili poslovna nesigurnost (72 % ispitanika), prekovremeni rad ili prekomjerno radno opterećenje (66 %) te nasilje ili uznemiravanje na radnom mjestu (59 %). Istraživanje portala “Moj posao” iz 2016. ne pokazuje znatno drugačiju statistiku – čak 86% ispitanika izjavilo je kako su na poslu pod velikim stresom, a procjenjuje se da  sindrom izgaranja pogodi barem trećinu zaposlenih.

Ako od stresa ne možeš pobjeći, možeš barem probati!

 To sam odlučila jednog jutra dok sam, promatrajući svoj zombie look u ogledalu, nanosila preskupu kremu protiv podočnjaka, nadajući se da će mi pomoći. Poznavajući dobrobiti fizičke aktivnosti, tražila sam nešto intenzivno da se riješim nagomilanog bijesa i ljutnje. Tražila sam nešto što će me rastaviti na dijelove jer mi je trebao upravo takav reset. Prvo sam krenula na intenzivan program aerobnog treninga poznat kao Insanity i ubrzo shvatila da sam zagrizla malo prevelik zalogaj. Trening je bio zahtjevan, ali nisam htjela odustati jer svakom su kapljicom znoja nestajali moji problemi.

Zdrava “ovisnost” koja vodi do unutarnjeg balansa i mira

 Nakon nekog vremena, malo sam se ohrabrila i odlučila sam napraviti nešto potpuno drugačije. Upisala sam školu trčanja. Dubokog uvjerenja da ne mogu pretrčati niti kilometar, upisala sam je upravo kako bi to uvjerenje testirala. Ispalo je da mi je to bila jedna od najboljih životnih odluka. Pitam se samo zašto sam čekala toliko dugo. Totalno sam se navukla na trčanje.  Nakon samo 30 minuta razine serotonina i dopamina rastu u visine, kao i moje raspoloženje. Prirodni “high”, bez nuspojava 🙂

Osim toga, stekla sam i nove prijatelje s kojima dijelim i  druge uspjehe, ali i probleme osim trkačkih. Uskoro su izazovi na poslu postajali lakši jer – vratio se mir u glavi. Neprocjenjiv osjećaj smirenosti koji daje osjećaj sigurnosti da će sve biti ok. I uvijek je jer si ti ok. Na kraju treninga, gostiju u mojoj glavi više nema. Ni rokova, ni šefova, ni kolega, ni problema. Nema više ludila. Samo osjećaj sreće i zahvalno tijelo jer si mu pružio ono što mu je trebalo.

Sreća nije cilj, već put do njega

 Danas svakodnevno trčim i postižem polako, ali sigurno svoje osobne ciljeve. Okružena sam skupinom entuzijasta s kojima trčim po svijetu i osvajam utrke i maratone. Upravo sam se vratila s jedne u Bratislavi.

Zahvaljujući trčanju uspjela sam spasiti svoju karijeru i obogatiti svoj osobni život brojnim lijepim poznanstvima i ostvarenim ciljevima. Od stresa ipak ne možeš pobjeći, ali ga možeš istrčati. 🙂