Imate li često osjećaj da se morate ispričavati za svoje postupke? U strahu da ne budete krivo shvaćeni, već unaprijed objašnjavate drugima svoje postupke?

Spremni ste poslati napisani e-mail, ali ga onda ipak još pola sata ublažavate i uljepšavate? Jer ni slučajno ne želite ostaviti prostora da druga strana nešto krivo protumači.

Ne mijenjate posao koji baš i ne volite? Jer tko će vas drugi uopće primiti i prihvatiti.

Ne mijenjate svoj stil i pomalo zavidno gledate u druge koji izgledaju onako kako vi želite? Jer vama to sigurno neće dobro stajati.

Ne krećete vježbati? Jer već ste previše puta  odustali.

Odbijate poziv za izlazak? Jer ionako mu se nećete dovoljno svidjeti.

Ne znate primiti kompliment? Jer vi ga sigurno niste ni zaslužili i odmah se za njega krećete opravdavati.

Ne upisujete željeni tečaj, radionicu? Jer vrlo vjerojatno će tamo svi biti uspješniji od vas…

A onda noću razbijate glavu svojim nezadovoljstvima?  Jer vas kopka nesretni crv sumnje zbog kojeg prečesto odlučujete da je bolje prešutjeti i odustati…

Kako raste crv sumnje u sebe? 

Istina je da je sumnja u sebe poput gubitka. Uvlači se pod kožu i izlazi na sve pore van kad god se nađemo u situaciji izvan naše zone udobnosti. Hrani se našom nesigurnošću, a mi joj uporno serviramo porciju straha za doručak, obilje samokritike za ručak i slasno odustajanje za večeru.  Ona raste, mi se smanjujemo. Ona jača, mi slabimo. Ona dobiva na važnosti, mi joj podilazimo. O njoj razmišljamo, ali ju obično ne diramo. Jer ako krenemo kopati  dublje, tko zna s čim ćemo se još suočiti.

Razlozi sumnje u sebe čuče duboko negdje u nama. Naučeni biti natovareni, vučemo ju za sobom kao teret možda još od djetinjstva. U međuvremenu ju prihvatimo i imenujemo svojom osobnošću, karakterom. I najčešće se njome više ne bavimo. Postanemo svjesni njezinog pojavljivanja, ali ju puštamo da vodi riječ. Pomalo lijeni, dopuštamo sebi  luksuz kukanja i samožaljenja, nalazeći u njima lagodni bijeg od odgovornosti prema samom sebi. I nema tu mjesta za osjećaj krivnje zbog toga. Svi smo mi nekad ta jabuka s nesretnim crvom. Ali nad crvom jednostavno moramo preuzeti kontrolu dok smo još samo nagriženi.

Kako prekinuti samosabotažu?

 Savjeta za borbu sa sumnjom u sebe naći ćete svugdje, ali ne očekujte brza rješenja. Tu se radi o radu na sebi koji zahtijeva strpljenje s velikom dozom prihvaćanja sebe bez osuđivanja svojih postupaka. Krenite u promjenu onda kad tu želju iskreno osjetite. Kad ponovo osjetite strah u trbuhu, knedlu u grlu i crvene obraze koji se žare zbog nelagode. Kad se uhvatite da u mislima stoti put vrtite jedan te isti film, sa sobom vječno u sporednoj ulozi. Kad iskreno pomislite da vam je dosta. Sve su to samo krasne motivacijske poruke i riječi, ako u njih ne vjerujete. Ako klimate glavom dok ih čitate, ali vam istovremeno glava razmišlja o odgodi početka za ponedjeljak. Odgađanje vam mora biti znak da niste dovoljno zagrizli u želju. Što je isto u redu – dok god to prepoznate i prihvatite. Vi se najbolje poznajete i znate što želite, što odlučujete iz navike, a što vam nameću mišljenja koja pršte iz okoline.

Pronađite novog prijatelja – u ogledalu

 Istina je i da svi imamo veliku unutarnju snagu. Svi smo dovoljno hrabri izboriti se za svoje snove. Svi smijemo i moramo sanjati velike stvari. Sve nas čeka uspjeh ako ga se usudimo željeti i tražiti – od sebe i za sebe. Krenite korak po korak. Što uopće možete izgubiti?

  • Metodu pokušaja i pogrešaka učinite svojim saveznikom.
  • Uvijek imajte na umu da niste ni jedini ni sami ni prvi ni zadnji.
  • Imajte povjerenja u sebe, morate sebi biti prijatelj.
  • Ne uspoređujte se s drugima, budite svoji i jedinstveni. Takvih kao vi nema i treba!
  • Krenite malim koracima i nagradite se svaki put osjećajem zasluženog ponosa.
  • Ako će vas učiniti sigurnijima, educirajte se, uvježbajte (makar i pred ogledalom), čitajte, pitajte za savjet, slijedite svoje uzore, potražite mentore…
  • Nemojte o svemu pretjerano razmišljati. To će vas samo usporiti. Radije svoju energiju usmjerite u ono što vas veseli, čini pozitivnima i zadovoljnijima.
  • Zamislite koliko toga propuštate dopuštajući sumnji u sebe da vas koči.
  • Pogledajte svojim strahovima ravno i hrabro u oči. Što je najgore što vam se može dogoditi? I koliko često vam se ono uopće dogodilo? A ono najbolje? Nije li ono vrijedno borbe?

Kad promislite o svemu, možda i nije tako teško. Možda samo svijet oko sebe doživljavamo preozbiljno, a sebe neozbiljno. Možda samo treba probati. Možda se poruke i riječi pretvore u djela, a djela u ponosan odraz u ogledalu. Možda iznenadite sami sebe jer potrebno je samo malo vjere i hrabrosti napraviti prvi potez. Drugi će već biti lakši. A s  trećim će crv već odustati zbog gladi. Dopustite si biti vi bez zadrške. Preuzeti glavnu ulogu u svom filmu, spontano i bez straha. Bit će tu i drame i komedije i akcije i tragedije. Možda i povremeni horor. Samo nemojte zaboraviti da je scenarij u vašim rukama. 😉