Povodom obilježavanja Dana ružičastih majica, uspješna spisateljica Rosie Kugli ovih dana uključila se u javnozdravstvenu kampanju “Nije cool biti bully”, u okviru koje je nedavno predstavila svoju novu knjigu “Hod po rubu”  s Marijanom Pleše.

Rosie Kugli

Foto: hrt.hr

Rosie Kugli

Foto: Večernji.hr

 

1. Što te je potaknulo da  javno progovoriš o vršnjačkom nasilju i pokreneš tu temu u javnosti?

Nakon uspjeha romana „Nisam ti rekla…“, u kojoj sam zagrebla temu droge, alkohola i narodnjačkih klubova, ponovo sam posegnula za „formulom“ koja se pokazala i više nego uspješnom. Beskompromisno i brutalno iskreno o „mračnoj“ strani naših mladih.  Knjiga „Hod po rubu“  u izdanju Ženska posla, nastala je u suradnji s novinarkom Marijanom Pleše, u kojoj između ostalog otvaramo temu vršnjačkog nasilja, života u odgojnoj ustanovi, ali i predrasuda koje kao društvo imamo prema djeci koja su obilježena kao nasilnici.  

2. Ljubavni ili romani o društvenoj zbilji, koji su ti draži? U kojoj ulozi se više vidiš?

Svakako i baš uvijek- romani o društvenoj zbilji. Mislim da je potrebno pisati i progovarati o temama koje se guraju pod tepih, prikladno zatvaraju oči, kao i ogoliti licemjerje današnjeg društva, gubitak morala, obiteljskih vrijednosti. Osim toga, knjige ovog tipa mogu poslužiti kao komunikacijski alat ili književna platforma na kojoj se mogu organizirati razne debate, susreti, tribine…

3. O čemu se sanjala kad si bila mala?

Ne bi vjerovali, ali sanjala sam upravo o ovome. Da postanem spisateljica. To me očaralo još u osnovnoj školi.

4. Kada i kako je krenuo tvoj put spisateljice?

Moj put „spisateljice“ nije bio popločen ružinim laticama, ali bila sam uporna. Pisati, onako ozbiljno počela sam kad sam ostala bez posla, sama sa dvoje male djece. Noćima sam pisala jer nisam mogla zaspati od briga i problema koji su me mučili, a danima obilazila redakcije. Nizala sam odbijenice i svakim danom postajala sve jadnija… sve dok nisam pokucala na vrata redakcije Ženska posla. Urednica je odlučila je riskirati i dala mi je kolumnu. Bila je to hrabra odluka, jer, ne samo da sam bila nepoznata široj javnosti, već su moje kolumne o ženama, braku, ljubavima, muško-ženskim odnosima, bile drugačije.  Nisam imala potrebe uljepšavati, nazivala sam stvari pravim stvari pravim imenom, cinično, sarkastično. I to je ona čarobna formula. Iskrenost. Kako u životu, tako i u pisanju. Čitatelji to prepoznaju. Osim toga, s kolumnama nema šale. Sve se vidi iz komentara. Ili te vole, ili ne. Očito su me zavoljeli. Onak’ na prvu. I tako sam postala kolumnistica u časopisu i portalu Ženska posla.  Ljubav , suradnja i prijateljstvo sa Ženskim poslima i mojim curama Sanjom, Adrijanom,  Lanom, Natašom, Andrejom  traje i danas

5. Kada pogledaš unatrag, koliko te je on promijenio?

Promijenilo me sigurno, ali više od toga obogatilo. Danas brojim petnaest objavljenih knjiga, nebrojeno kolumni i jedan antiljubavni roman. Ljudi me prepoznaju, šalju svoje komentare, pisma, govore mi kako su ih kolumne nasmijale, a knjige dotakle, rasplakale… eto to je za mene sreća.

6. Što bi poručila svim mladim curama koje se susreću s bullyingom?

Svako nasilje ostavlja svoj trag. I zato treba pričati, treba se boriti protiv nasilja, agresije, bullynga, mobbinga. A to možemo samo ako u sebi iznađemo hrabrost i prekinemo začarani krug nasilja. Već su mi se javile neke cure sa svojim pričama. Nasilje se ne smije banalizirati kako ne bi postalo sudbinom modernog doba.  Zato sam presretna što je Gradski ured za zdravstvo prepoznao vrijednost knjige HOD PO RUBU i uključio je u javnozdravstvenu kampanju ‘Nije cool biti bully’ upravo s ciljem da se mladima poučnim, ali i zanimljivim štivom približi tematika vršnjačkog nasilja.

7. Što bi poručila 15 godina mlađoj Rosie?

 Da život ponekad ima nezgodnu naviku i promućkati naše planove, ali ne treba se plašiti izazova. Treba hrabro uroniti u život!