Inspiracija: Barbara Galić Pavlović, Photomath
Barbara Galić Pavlović je Chief of Staff u Photomathu, jednoj od naših najpoznatijih IT tvrtki gdje je zadužena za interne komunikacije, sudjeluje u operativnom poslagivanju Photomatha tijekom različitih faza skaliranja i podržava rad CEO-a.
1. Od prodaje preko financija i operacija do strateškog menadžmenta- kako je tekao razvoj tvoje karijere?
Uvijek sam se vidjela u financijama, a najviše u investicijskom bankarstvu. Tržišta kapitala su mi bila interesantna još u srednjoj školi pa sam se tako odlučila za studij ekonomije. Pri kraju studija dobila sam poziv iz Microblinka gdje mi se ekipa svidjela i bila sam ponosna zarađivati svoj novac kao student pa samzapočela s radom u prodaji. Zatim se otvorilo prostora u administrativnom segmentu, a poslije toga i ufinancijama koje tada nisu imale voditelja. S vremenom sam u financijama povećala tim, jedno vrijeme vodila financije i u Photomathu i u Microblinku, a zatim se trebala odlučiti gdje ću između dvije firme nastaviti svoju karijeru. Odluka je pala na Photomath, a kako financijski segment poslovanja tada nije bio velik, započela sam rad u operacijama. S vremenom je moj tim narastao na 6 osoba te sam bila odgovorna za nekoliko operativnih funkcija (od pravne službe, preko podrške korisnicima i financija, do internih komunikacija). Moju karijeru cijelim putem prate otvorenost za promjene, za novo i drugačije – i to me dovelo ovdje gdje sam sada. Mislim i da je to jedan od najvažnijih faktora uspjeha rada u starta-upu koji brzo raste.
2. U kojem trenutku u tvojoj karijeri se razvila ljubav prema osobnom razvoju?
Moja ljubav prema osobnom razvoju razvila se još u srednjoj školi, kada sam počela čitati različitu literaturu koja je na neki način progovarala o stvarima koje su mene tada mučile. Dosta rano sam shvatila da je moguće preuzeti odgovornost za svoj vlastiti život i da se ne želim i ne moram prepuštati vanjskim okolnostima – i tako sam počela čitati i istraživati kad god sam naišla na neki ozbiljniji problem. S razvojem moje poslovne karijere, samo sam nastavila čitati, učiti i kroz to rasti.
3. Kada pogledaš unatrag, koliko su te sva ta različita iskustva i pozicije razvile?
Zapravo mi se jako sviđa što nisam završila na tom putu koji sam si ja zamislila da je za mene, u investicijskom bankarstvu. Znači moje prvo učenje bilo je da ne moram nužno pravocrtno slijediti svaku svoju ideju, da je u redu biti mlad i tražiti se, ali se i davati i učiti kroz sva nova iskustva. Jako rano u karijeri ušla sam u strateški management, radeći zajedno s CEO-om jedne globalno konkurentne firme na jako interesantnim poslovnim problemima. Kroz sve to sam toliko naučila, mijenjala svoja uvjerenja i napredovala. Ali rekla bih da je moje najveće učenje vezano uz raznolike ljude koje sam susretala u svakom
novom segmentu moje karijere, jer sam imala jako puno pretpostavki oko toga kako drugi ljudi rade i razmišljaju, a oni su me neprestano iznenađivali. To me naučilo da više slušam, da pretpostavim dobre namjere u drugima i da uspješnije razriješim potencijalne nesuglasice.
4. Koji su najveći izazovi s kojima si se suočila u razvoju karijere? I kako si ih prevladala?
Volim izazove i kod nas u Photomathu oni su svakodnevni pa je teško istaknuti samo nekoliko. Kako sam u Photomathu imala veliku slobodu odlučivanja i kreirala vlastitu ulogu, bilo mi je jako teško povući granicu i jasno reći ne. Također mi je bilo teško odlučiti čime se ja to zapravo želim baviti, od svih područja kojima sam izložena. Sve to rezultiralo je time da sam uvijek imala gomilu posla i bila pod velikim stresom. S vremenom sam upoznavala sebe, učila povući granice i došla do toga da jasno mogu komunicirati moje karijerne želje i početi se profilirati u području koje mi najviše odgovara.
5. Vidiš li u svom svakodnevnom radu razliku između muškaraca i žena u njihovom karijernom i osobnom razvoju?
Definitivno! Iako je ovo tema koju je teško komentirati, jer se uvijek vodimo određenim generalizacijama. Razlike vidim u načinu razmišljanja, zauzimanju za sebe, percepciji kod drugih ljudi i mnogim drugim stvarima. Neki od primjera koje sam ja jasno vidjela oko sebe su da je muškarcima puno lakše jasno se izjasniti oko pitanja promocije i povišica, dok žene često traže manje i rado volontiraju za zadatke koji ne nose promaknuća. Voditelji timova bi toga trebali biti svjesni. Također mi je bilo zanimljivo uočavati koliko često žene oko mene, a nekad prije i ja sama sam znala razmišljati o pogreškama i koliko to zna odvesti u spiralu negativnog razmišljanja, dok muškarci generalno puno lakše zaboravljaju da je do pogreške uopće došlo. To si i istraživanja potvrdila. Općenito, ono što uočavam je da područja na kojima muškarci trebaju raditi kako bi bili bolji leaderi, najčešće su dijametralno suprotni od razvojnih područja za žene.
6. Koje vještine kao žene možemo već danas usvajati i osnaživati da bismo bile uspješnije u budućnosti?
Na ovakva pitanja mi je uvijek teško dati jasan odgovor, jer ovisi od osobe do osobe. Kako se u poslu bavim rješavanjem operativnih problema, primijetila sam da je najveći dio rješenja problema shvaćanje što zapravo problem jest. Često u firmama rješavamo “glavobolje”, a ne detektiramo “tumor”. Mislim da je slično i u našem osobnom razvoju – često učimo dati feedback ili povući granicu ili biti manji perfekcionisti ili nešto drugo. A ne rješavamo neki duboki problem i onda se toliko mučimo. Ja vjerujem da se sve ključne promjene događaju u našem vrijednosnom sustavu. Kada posložimo naš sustav vrijednosti, dobro upoznamo sebe, svoje snage i jedinstvenosti, možemo uspješno savladati svaku prepreku. Jer ključ rješavanja svakog našeg i poslovnog i privatnog problema je samo shvaćanje što problem jest. I onda se može upotrijebiti neki od mnogobrojnih alata ili tehnika, pročitati knjigu, otići na coaching i sl. Onda će nam savladavanje bilo koje
vještine postati puno lakše.
7. Da možeš, što bi šapnula 5 godina mlađoj Barbari, a što bi joj olakšalo poslovni put?
Opusti se, sve će doći na svoje, za neke stvari jednostavno treba vremena.