Gorana Tomac, direktorica je agencije za posredovanje u zapošljavanju, Kariera. Po struci je magistra socijalne pedagogije, a iako je karijeru započela u osnovnim školama, vrlo brzo se zaljubila u ljudske potencijale gdje je nastavila graditi svoju uspješnu karijeru.

1. Kada je nastala tvoja ljubav prema ljudskim resursima?

Moja ljubav i interes za rad s ljudima je nešto što postoji u meni oduvijek. Već od kada sam birala fakultet, moj je odabir pao na društveno usmjerenje, konkretno socijalnu pedagogiju jer sam znala da mi je mjesto u direktnom kontaktu s ljudima – djeca, mladi, odrasli, njihovim izazovima i pružanje od sebe kako bi nekome život bio kvalitetniji i bolji. No, osim „pomagačke crte“ koja me krasi, uživam u osjećaju realizacije organizacijskih procesa, postizanju određenih ciljeva i rezultata i rješavanja brojnih novih izazovnih situacija i ljudski resursi su nešto što čini spoj svega toga i gdje me život na kraju i doveo. Smatram da je to bio čisto prirodni slijed onoga što volim. Radim u agenciji za zapošljavanje Kariera Hrvatska gdje doslovno imam doticaj sa svime što sam prethodno navela i gdje u potpunosti zadovoljavam sve svoje ambicije. Uz sve to ističe me stalna „glad“ za novim znanjima i vještinama, tako da i dalje širim svoje vidike i paralelno se educiram u području NLP psihoterapije, a već i jesam završila NLP practitioner i NLP master. Volim nova znanja uvoditi u praksu i ljudski resursi su definitivno područje u kojem to mogu.

2. Koji su bili najveći izazovi u gradnji tvoje karijere i kako si ih prevladala?

Najveći izazov mi je bio korak preći iz državnog u privatni poslovni sektor. Nakon završetka fakulteta, spontano sam dobila posao u školi gdje sam nekoliko godina radila kao voditelj grupa djece sa problemima u ponašanju. To je divan period mog života, no definitivno mi je nedostajao onaj neki „drive“ koji postoji u privatnom sektoru. Socijalna pedagogija u ljudskim resursima u vrijeme kada sam završila fakultet nije bila poznata kao ni kompetencije koje socijalni pedagog posjeduje i samim time mi se bilo dosta teško istaknuti među kolegama psiholozima. No, moja upornost i energija su toliko velike da me nisu sputavali brojni neuspješni pokušaji ulaska na to tržište. Dodatno sam se educirala u području ljudskih resursa što mi je puno pomoglo da napravim taj spoj socijalne pedagogije i ljudskih resursa i da tako samouvjereno krenem dalje. Otvorila su mi se vrata i iznimno sam zahvalna svim ljudima koji su mi dali priliku da se pokažem. Ako bih morala istaknuti, sigurna sam da su moje osobine bile ključne u tome da uđem u sektor ljudskih resursa i duboko vjerujem da su fokus, upornost, otvorenost prema novim iskustvima i pozitivan pogled na sve izazove koji nam se pojave u nekom trenutku života, ključni kriteriji za uspjeh u bilo čemu.

3. Što je uspjeh za tebe i smatraš li se uspješnom? 

Za mene je uspjeh živjeti svoj život prema vlastitim kriterijima i vrijednostima, odnosno na način da se u nekom općem smislu osjećam sretno, smireno, ispunjeno i da osjećam određenu vrstu kontinuirane „strasti“ prema životu. Da, osjećam se uspješno, ponosno i veselim se svemu što je još preda mnom. 

4. Koliko je važan osobni i duhovni razvoj za razvoj naše karijere ili poslovanja?

Rekla bih da je osobni i duhovni razvoj ključ u razvoju naše karijere i/ili poslovanja. Svatko od nas ima svoju određenu ulogu/funkciju/smisao u moru životnih procesa. Da bismo našoj zajednici kroz našu karijeru/poslovanje dali ono što je naša uloga u tome, najprije moramo sami sa sobom biti ok i biti svjesni svojih potencijala, vrijednosti i uloge u mikro i makro smislu. Sa tog gledišta, osobni i duhovni razvoj su preduvjet da bismo sami to znali i sami se usmjerili u ono gdje smo najbolji, gdje smo najsretniji i gdje je naša okolina zbog toga sretna i dobiva neku dobrobit iz toga.

5. Što zamjećuješ da najviše koči žene danas u ostvarenju osobnih i poslovnih ciljeva?

Moje je gledište da žena da bi uspjela mora preuzeti „muški stav“ i ponekad preći preko vlastitih principa i osjećaja u procesu ostvarivanja osobnih i poslovnih ciljeva, što je u neku ruku šteta. Žena u poslovnom svijetu sa svojom toplom, snažnom, stvaralačkom energijom može u „strogi“ poslovni svijet donijeti atmosferu i potaknuti procese koji bi mogli puno pridonijeti rješenju određenih problema koji se danas zaista dosta osjećaju (velike i brze fluktuacije, tržišne borbe, generalno nezadovoljstvo i sl.). S razlogom smo različiti i balans je uvijek i u svemu nešto čemu treba težiti. No, isto tako stječem dojam da se „ženski stav i principi“ počinju sve više isticati u društvu i u poslovnom svijetu i da je sve to nekako posljedica prirodne potrebe za spolnim balansom i slobodnom izražavanja. Jako me to veseli.

6. Koji ti je najdraži dio posla? Čega bi voljela da je više u budućnosti?

Najdraži dio posla mi je kada vidim nasmijane i zadovoljne kolege u uredu, kada kolege ne idu na posao „ sa grčem u želucu“, kada se na poslu zabavljamo i postižemo super rezultate i kada naša okolina (naši ustupljeni radnici, klijenti, naše obitelji, prijatelji) dobivaju od nas benefite za sebe. To je ujedno i nešto što bih voljela da postoji više u budućnosti kod svih, no da to nije iskazano kroz brojne i ponekad forsirane postove na svim mogućim društvenim mrežama, već da se unutar tvrtki radi na prepoznavanju i isticanju prednosti pojedinaca i svjesno ih se usmjerava u područja gdje svatko daje svoje maksimume. Jasna komunikacija, spremnost nekoga slušati i čuti, kao i onaj prethodno spomenuti osobni i duhovni razvoj su preduvjet takvom funkcioniranju. Stječem dojam da se došlo na razinu da onaj tko „posta“ više postova na društvenim mrežama je aktualniji i bolji, što smatram da nije. Odnosno, izvrsno bi bilo kada bi broj takvih postova bio proporcionalan realnom zadovoljstvu. Društvene mreže su nam veliki pomagač u radu, no smatram da pravi i iskreni ljudski kontakt i komunikacija ne smiju izostati.

7. Što bi poručila 5 godina mlađoj Gorani da možeš?

Poručila bih joj: „Bravo što si vjerovala i slušala sebe na kraju svega i svih!“