Uspješna riječka kolumnistica, autorica dvije knjige, vlasnica lifestyle portala i agencije za promidžbu Pink Pen, Ivana Grabar,  prošla je trnovit put otkrivanja sebe, a danas kaže da je  “jedna sasvim obična žena koja se nakon paklenog perioda u svom životu odlučila napokon okrenuti sebi, uzeti uzde tog svog života, zavoljeti se, posložiti prioritete i napokon živjeti.”

1.Kada se rodila tvoja ljubav prema pisanju?

Pisala sam cijeli život, ali za druge. Raspisivala projekte, PR članke, razne tekstove vezano uz posao kojeg sam dugo godina radila. Ali to je bio posao. Ovo pisanje koje stvaram zadnjih godina, započelo je 2010. godine. Nakon razvoda koji me užasno povrijedio i ostavio u kaosu i paklu od života, odlučila sam početi zapisivati. Što zbog sebe, a što zbog drugih žena koje prolaze slično. Zapisivala sam da meni bude lakše. Izbacila sam hrpu nakupljenih emocija u svoj laptop. Nizala sam te emocije godinama. Točnije 4 godine. Tada su po prvi puta moji tekstovi otišli u svijet. Bilo je to 2014. godine. Nakon toga više ništa nije bilo kao prije  – rođena je Pink Pen. 🙂 

2. Nakon dugugodišnje medijske karijere odlučuješ se za poduzetničke vode. Kako je došlo do te odluke?

Punih 16 godina radila sam za velike regionalne medijske kuće. 11 godina televizije Kanal Ri, 4 pune godine radio postaje Soundset Trsat, godinu dana marketinške agencije te još jednog radija… Puklo je u travnju 2016. s radijom, taman prije velikog eventa kojeg sam tada pripremala. A firmu sam otvorila još 2015. kada je izašla prva knjiga. Plan je bio da pokrenem vlastiti portal, što se i ostvarilo u rujnu 2016. Trebala mi je sva koncentracija za posao kojeg volim, a posao kojeg sam radila to nije dozvoljavao. Bila sam voditelj prodaje i marketinga na radiju. Vrlo dinamičan i stresan posao. Na kraju sam dobila otkaz na radiju. Bila sam u stalnom radnom odnosu i imala ugovor na neodređeno. Ali u tom trenu kada sam dobila papire, pao mi je kamen sa srca. Bila sam presretna, no ujedno i prestrašena budućnosti. Biti privatnik u Hrvatskoj nije lako. No, ne žalim se. Guram, radim posao kojeg volim i kombiniram posao kojeg sam radila 16 godina za druge. Sada sve to radim preko svoje agencije za promidžbu i surađujem sa svim  medijima na kojima sam radila ili bila u poslovnom kontaktu.

3. Koliko te je tvoj poduzetnički put promijenio i čemu te je najvažnijem naučio?

Nije me moj poduzetnički put promijenio niti malo. Brzo sam postala svjesna da sve ovisi o meni, tako da sam se brzo postrojila. Vodila sam poslovanje radija, brinula se za financije, pripremu za računovodstvo, bila odgovorna za prodaju i PR… Sada to sve radim isto, ali za sebe. Odgovorna sam, snalažljiva, vrlo komunikativna i s hrpom kontakata od prije, ali i od sada. Imam svoj medij – portal pinkpen.com.hr kao što imam dvije knjige. Izašla sam s planerom za 2018 i mojim citatima iz obje knjige unutra… Uskoro kreće linija odjeće s mojim potpisom… Vodim portal, radim zakupe medija, sama sebi dogovaram suradnje i poslove, promocije, sponzorstva, predavanja, radionice i suradnje s drugima. Surađujem s mnogima po projektima i za sada sve vrlo dobro funkcionira.

4. Koliko je teško biti iskren u svijetu lažnog sjaja i filtera?

Najlakše je biti iskren. Ne razmišljaš što si kome rekao kada govoriš istinu. Ne zamaraš mozak s glupostima. Vrlo sam direktna i otvorena, iskrena. Stvari rješavam vrlo brzo. Nisam prije bila takva. Prije bih sve umatala u celofan i stavljala na vrh mašnu. Bilo mi je bed izreći svoje mišljenje ili stav… A onda sam skužila da se s takvim stavom svaki put zakopam još dublje. Zato govorim istinu. Filteri i boje se isperu ili promijene. Na kraju ostaje samo gola istina. A laž uvijek ispliva na površinu, pa čemu sve to? Danas je previše fejk ljudi i onih koji glumataju da su „nešto“ više od ostalih. Po meni su ljudi – ljudi! Svi smo od krvi i mesa. Cijenim ljude po onome kakvi su, a ne po onome za što se predstavljaju. Brzo razvalim prave i krive. Lažnjake pogotovo. Obožavam jednostavne, normalne i iskrene ljude. A danas je upravo to najteže postići u ovom fejk svijetu napituranih lutaka. 

Preživjela sam dosta toga. Od razvoda, bolesti kao i raznih životnih peripetija. Iz svega toga izašla sam jača, zrelija, mudrija i s velikim poštovanjem prema životu.”

5. Može li se “živjeti od pisanja”? Ili svoje pisanje financiraš iz svojih agencijskih projekata?

Od samo pisanja se ne može živjeti i vrlo često to ističem. Ako si dobar pisac, onda od pisanja (kolumni i knjiga) možeš imati jako dobar džeparac. Moje knjige su tiskane u vlastitoj nakladi. Prva knjiga „Pink Pen“ doživjela je svoje drugo izdanje, a druga knjiga „Život može biti lijep“ će to drugo izdanje doživjeti vrlo skoro. Moraš biti dobar da ljudi žele kupiti tvoje knjige. Moraš imati temelj za to.  A izlazak mojih knjiga dobrim dijelom se financirao sam, tj. prodajom istih u pretprodaji! Uz knjige imala sam i planer za 2018. koji je rasprodan u dvije naklade! Idem s još nekim proizvodima uskoro na tržište. Razmišljam, radim, stvaram. Kreativna sam i znam kako. No ono od čega živim je posao kojim sam se bavila i prije: prodaja i zakup medija, PR za klijente, poneki event ili angažman… A imam i portal na kojem imam sponzorstva i klijente, zakupe. Puno se radi, to je najvažnije. Bilo bi mi dosadno da se ne radi. Volim svoj posao i zaista uživam u njemu. Sama sebi sam šef, ali i radnik, klijent, tajnica, klijent, manager … Sve. 

6. Kad se osvrneš na svoje početke, što bi voljela da ti je netko rekao prije ulaska u poduzetništvo? 

Prije ulaska u poduzetničke vode dobro sam se raspitala. Ne bih ulazila da nisam znala na što sve moram biti spremna. Imam dobru knjigovođu koja mi dosta pomaže u onom drugom djelu posla. Sve svoje projekte: knjige, planere i ostalo – financiram sama. Tj. moja firma. U ništa ne ulazim na ho-ruk niti na velike količine. Ne radim ogromne iskorake niti dugoročne planove. Idem pomalo i sigurno. Uvijek, ali uvijek bacim svaki projekt na papir. Svako ulaganje. Ne zalijećem se. Izračunam. Kada sam 99% sigurna idem dalje. Sve što zaradim, pokušam okrenuti, uložiti u nešto novo. Nije lako, ali je izazov. Radim za sebe. Sasvim dovoljna motivacija. 

7. Tvoj savjet svim mladima koji tek sad kreću u poduzetničke vode?

Oni koji su ostvarili svoje snove vjerovali su u njih kao i u sebe, bili su uporni i ustrajni, nisu odustajali kada bi zapeli po putu i bili su dovoljno ´ludi´ da izdrže sve to.”