Ivana Štulić je uspješna poduzetnica, coacherica, konzultantica, trenerica i motivatorica. Po struci je inženjerka i magistra primijenjene pozitivne psihologije, a svoj poziv je pronašla u tome da pomogne ljudima da rastu, napreduju i budu ispunjeniji, a organizacijama da budu uspješnije i imaju zadovoljnije zaposlenike.

1. Od inženjerke do konzultantice, a onda i poduzetnice. Sjećaš li se trenutka kada si odlučila zakoračiti u poduzetničke vode? 

Sjećam se naravno. Bila mi je to jedna od boljih odluka u životu – naravno u tom trenutku nisam to mogla znati, ali željela sam barem pokušati. Inače sam oduvijek mislila da ću jednog dana “raditi za sebe”, ali nekako nikad nije bio pravi trenutak za to iako sam već odavno ulagala u svoje znanje iz pozitivne psihologije i rada s ljudima, završila sam NLP, četverogodišnji psihoterapijsku školu, dobila coaching i trenerski certifikat… No, onda u trenutku još jednog vala organizacijskih promjena u bivšoj firmi odlučila sam: “Sad ili nikad.” Mislila sam da ako i propadnem barem neću žaliti što nisam nikad ni pokušala. I eto… šest i nešto godina kasnije, sretna sam kao poduzetnica jer sam u pozitivnoj psihologiji koju sam otišla magistrirati u Englesku i njezinoj primjeni za bolji život i uspješnije organizacije našla ne samo novi posao nego poziv. Obožavam to što radim i ništa mi nije teško, a kako svjedočim brojnim pozitivnim pomacima svojih klijenata, vidim da se sav uloženi trud isplati. 

2. Na koji način ti je prethodno iskustvo olakšalo ili otežalo poduzetnički put?

Olakšalo mi ga je definitivno. Zahvaljujući korporativnom iskustvu ipak sam imala neke utakmice u nogama kao i bolje se znala približiti svojim klijentima iz kompanija na edukacijama, treninzima i coachingu. Drugačije je kad znaš pričati “njihov jezik”, tako da ne žalim za ničime. Svakako mi je dobro došlo prethodno iskustvo. 

3. Kada si otkrila ljubav prema coachingu? 

Prvi put sam se susrela s coachingom pred nekih 15 godina na jednom predavanju i zaintrigrao me koncept. Počela sam čitati više o tome, a kada sam prvi put sama angažirala coacha uvidjela sam koliko takav način rada može ubrzati osobni razvoj. Krenula sam na prvu edukaciju iz coachinga po jednom pristupu, pa drugu, pa treću… na kraju mi je coaching postao metoda koju integriram u sve druge oblike rada. U međuvremenu sam se i aktivirala u Hrvatskoj udruzi za coaching kako bih dala svoj doprinos promicanju profesionalnosti u ovoj još uvijek mladoj struci, završila Corporate Wellbeing Coaching pri Kingstown Collegeu u Irskoj, a ove godine sam i akreditirana kao EIA Senior Practitioner od EMCC-a Global (European Mentorship and Coaching Council), jednoj od dvije vodeće organizacije za coaching u svijetu. Ne planiram tu stati jer coaching je i vječna znatiželja i ulaganje u daljnji osobni razvoj. Veseli me da 10.6. imam prilike i gostovati kao spiker na vodećem eventu za coacheve u svijetu – WBECS (World Business Executive Coaching Summit) od Coaching.com platforme. Ako vaše čitatelje zanima osobni i organizacijski razvoj, pozivam vas da se registrirate za ovaj besplatan event, gdje će 40+ poznatih govornika iz cijelog svijeta dijeliti svoje znanje. Meni je praćenje tog Summita zadnjih godina donijelo uistinu veliku vrijednost.

4. Autorica si i knjige “Kako voljeti život?”. Što je najljepše što ti je donio proces pisanja knjige, a onda i njenog izdavanja? 

Da, to je knjiga u kojoj sam spojila priču o hodanju na Camino de Santiago sa znanjima pozitivne psihologije. Knjiga je nastala na osnovi blog postova koje sam pisala dok sam hodala, a trebalo mi je 39 dana da prehodam ukupno 800 km. Te tekstove sam onda upotpunila refleksijama iz dnevnika i ispreplela s uvidima pozitivne psihologije. Najljepše oko svega toga su mi sve poruke i mailovi koje sam dobila od čitatelja. U knjizi sam otkrila puno o sebi pa su mi mnogi čitatelji javili da su se u knjizi tako pronašli, a i da mi se osjećaju bliskima i da me zbog toga baš moraju osloviti s “ti”. 🙂 Mnogi ljudi su mi javili da su uz moju knjigu prebrodili neko teško razdoblje i da ih je inspirirala na promjene, neki mi kažu da se knjizi vraćaju više puta, a jedna čitateljica je rekla da joj je to otvorilo skroz novi pogled i da se sad često zapita “A što bi sad Ivana rekla ili pomislila?”. Knjiga je očito našla put do svoje publike, a mnogi su mi rekli da su uz nju i zaplakali i nasmijali se, a i zamislili nad svojim životima. Mislim da je to najveći kompliment za bilo kojeg autora.


5. Odvažila si se i na poznati El Camino, što ti je to iskustvo donijelo i zašto bi ga preporučila i drugima? 

Osim prelaska u poduzetnice, odlazak na Camino smatram isto jednom od važnijih odluka u životu. Jako sam zahvalna što sam uspjela odvojiti toliko vremena za sebe i što sam uspjela u svom naumu da odhodam cijelu tu rutu. Bilo je to nevjerojatno duboko osobno, ali i emotivno i duhovno iskustvo. Ja sam planinarka, tako da su hodanje i boravak u prirodi već stvari koje sam voljela od prije, ali Camino ima još neku dodatnu svoju magiju. To je definitivno odmak od redovnog užurbanog života, imaš dovoljno vremena za razmišljanje ako odeš sam (a to sam i htjela) i stigneš puno toga spoznati, promisliti i odlučiti. Na Caminu vlada i jedan posebni duh zajedništva, ljudskosti i topline. U knjizi sam to nazvala svijetom u kojem je lijepo živjeti i kakav bi trebao biti i inače. Bilo je i naporno i zahtjevno, ali isplatilo se višestruko. Preporučila bih ga kao iskustvo svakome koga takva ideja vuče – obično to bude s razlogom. Ja sam se tamo resetirala i eto iz toga je nastala i knjiga, nekoliko lijepih prijateljstava i vrijedne uspomene za cijeli život.

6. Kad pogledaš unatrag svoju karijeru, koje su najveće prepreke koje si savladala putem i čemu su te najvrjednijem naučile? 

Gledajući iz retrospektive svaka prepreka je imala smisla i dovela me do neke iduće stepenice. Vjerujem da to tako bude u svim aspektima života. Najveće prepreke u poduzetništvu su bile dobivanje prvih klijenata, pa otkazivanje suradnje u kojoj se više nisam dobro osjećala, izlazak na strano tržište… Pouke bih mogla sumirati sa: Gdje ima volje ima i načina. Vjeruj u sebe. I u moj omiljeni citat: “Ako misliš da možeš, ili misliš da ne možeš, u oba slučaja si u pravu”. Poduzetništvo je u velikoj mjeri poligon za osobni razvoj pa ako voliš raditi na sebi imat ćeš itekako što i spoznati o sebi u biznisu, koja ti je snaga, koji su ti strahovi, koliko si ustrajan itd. Pravo igralište za um i dušu.

7. Što bi poručila 10 godina mlađoj Ivani?

Na dobrom si putu. Sve će vrlo brzo sjesti na svoje mjesto. Sve što si uložila u sebe, isplatit će ti se višestruko, samo nastavi.