Inspiracija: Jasmina Puškarić, Lemax
Jasmina Puškarić voditeljica je People & Culture odjela u IT tvrtki Lemax, a posjeduje preko 15 godina iskustva u ljudskim potencijalima. Završila je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a nakon osmogodišnjeg iskustva u internacionalnim tvrtkama, zaposlila se u Lemaxu te je u sedam godina prošla veliki rast zajedno sa tvrtkom.
1. Od rada u velikim međunarodnim tvrtkama do ubrzanog rasta zajedno s Lemaxom – kako je tekao razvoj tvoje karijere? U kojem trenutku si odlučila zamijeniti rad u ljudskim resursima u velikim sustavima do stvaranja odjela ljudskih resursa u brzorastućoj tvrtki?
Prije dolaska u Lemax, radila sam više od osam godina u različitim korporacijama. Kroz iskustvo u telekom industriji, građevinskoj i medijskom svijetu imala sam priliku raditi na raznim HR procesima, i osjetiti različite kulture. Na prvu mi je bio šok doći iz organizacija koje su imale više stotina, do tisuća zaposlenika, u jedan mali tim od samo, u tom trenutku, 19 ljudi. Nisam prije čula za firmu, nisam prije radila nikad u ITu, i više sam došla na povjerenje i na ‘idem probati pa što bilo’. Kod odlučivanja o toj promjeni, mislim da nisam bila niti svjesna da je ovo prilika za stvaranje HR tima, i za utjecaj na rast firme kakav do tada nisam imala prilike iskusiti. Svidjela mi se velika ambicija, a ponukala me svjesnost da mi je korisno odmaknuti se od zaleđa znanja, procesa, velikih timova koje imaš u velikim korporacijama, i probati biti netko tko kreira i stvara, pa makar zaključila nakon nekog vremena da to nije za mene. Povjerenje i prilika da utječeš mora biti dano i od strane nekog tko vodi organizaciju. U mojem slučaju to je bilo tako, i u svakom potezu i odluci u biti nisam bila sama, nego smo zajedno kreirali i procese, i kasnije HR tim koji danas na preko 100 Lemax zaposlenika broji pet članova.
2. Kako si se odlučila započeti s intenzivnijom aktivnošću na LinkedInu i kako je izgledao taj proces?
Prve aktivnosti su krenule iz potrebe da donesem rezultate kao ‘recruiter’. Linkedin je danas ključan alat svakome tko se bavi zapošljavanjima, posebno u IT svijetu. Širenje mreže kontakata na Linkedinu služilo mi je kao poluga da netko primijeti firmu, a onda i priliku za promjenu posla. Dosta dugo sam smatrala da nemam baš relevantno iskustvo za podijeliti (što je moguće da se velikom broju, posebno žena, događa). Promijenila sam nekoliko firmi, relativno kratko bila u svakoj od njih, u IT svijetu se prvih godina ‘tek učila’, i nastupala iz dosta skučenog položaja ‘ma di ja imam nešto za reći pored svih tih znalaca oko mene’. Piskarala sam tu i tamo neke objave, a često mi je do dvije rečenice trebao punih sat vremena da dođem do objave s kojom sam zadovoljna. Najveću razliku u aktivnosti na Linkedinu sam napravila kad sam sama sebi zadala zadatak da si posvijestim koje su to teme o kojima bih mogla nešto reći, i kada sam si zadala izazov da stvorim novu naviku koju do tada nisam imala – naviku pisanja. Stvaranje nove navike je kod mene izgledalo tako da sam u periodu od šest mjeseci svaki vikend ulagala dva sata u promišljanje i dokumentiranje svojih iskustva, uvida i situacija o kojima mogu nešto reći. Puno sa pisala i brisala da bi došla do objava i članaka, ali sam kroz ovo poprilično osvijestila koliko zapravo toga imam za reći, i došla do toga da mi pisanje više nije tlaka.
3. Smatraš li da smo kao žene dovoljno vidljive u poslovnom svijetu i što možemo napraviti da bismo povećali vidljivost i prepoznatljivost na tržištu?
Generalno mislim da ima jako puno ljudi koji su izuzetno dobri radnici i veliki potencijali, a da ih poslovna zajednica nema gdje prepoznati jer nisu na Linkedinu kao jedinoj poslovnoj društvenoj mreži. Ovo vrijedi iz moje prizme za oba spola. Uvijek mi bude nekako žao kad upoznam nekog tko je ogroman potencijal, a onda pogledam Linkedin profil i vidim da ne odražava to što ta osoba može. Iako je s godinama to sve bolje, žene imaju i dalje tendenciju ‘držati se sa strane’ i čekati dok ih netko prepozna (i da im priliku). Biti vidljiv ne znači da se moraš gurati i nametati da to bude tako, i ne biti to što jesi. Mislim da je ovo često kočnica ženama, posebno introvertiranijima. Puno žena (i sama sam među njima) se ne želi naslikavati, ne želi biti eksponiran, ne želi same sebe hvaliti – to im nema smisla, a smatraju da je to preduvjet da budeš vidljiv. Ono što možemo napraviti je ne stavljati si ‘vidljivost’ kao neki cilj koji ‘moramo’ postići. Meni je bilo lakše kad sam si davala izazove da napišem nešto to ja mislim, što sam iskusila, što kao znanje mogu podijeliti, a prepoznatljivost ako dođe kao nuspojava, to je ok. Pomogao mi je i coaching na koji sam išla, koji bi preporučila svma kojima treba poticaj i osnaživanje. Najveći gušt je kad sama prepoznaš nešto što znaš, što si uspjela, što danas znaš, a jučer možda nisi. Nebitno hoće li to rezultatirati sa puno ‘viewova’.
4. Vidiš li u svom svakodnevnom recruiterskom radu razliku između muškaraca i žena u njihovom predstavljanju i pregovaranju za uvjete rada?
Nažalost vidim. Žene su i dalje sklonije zauzeti skromniji pristup, stav koji odaje ‘nisam sigurna da li bi u tome bila dobra’, i podcijeniti svoju ‘vrijednost’ i doprinos u odnosu na muškarce. Ne vrijedi ovo za svaku osobu, ali na većem broju intervjua se ipak vidi razlika. Na intervjuima mi se zna dogoditi da muškarac ‘ispali cifru’ i kako se ono kaže, ostane živ:) (i negdje na kraju dobije tu lovu), dok žene ne traže onoliko koliko zaslužuju. Na to, srećom može recruiter utjecati. Više puta mi se dogodilo da muškog kandidat pitam “na temelju čega si procijenio da je to tvoja ‘vrijednost’ na tržištu rada, za znanje i vještine koje imaš?”, a kandidatkinje “ne misliš li se da si se podcijenila?”. Kad vidim da neka žena ne može jasno iznijeti koje kvalitete ima i kako misli da bi mogla doprinijeti u nekoj organizaciji, kada joj kao recruiter kažem svoje mišljenje i nabrojim sve kvalitete koje ja u tom trenutku vidim, često dobijem povratnu informaciju da im je baš trebalo da im to netko kaže.
5. Koje su najčešće pogreške koje vidiš na LinkedIn profilima?
Kao recruiteru, najčešći problem mi bude razumjeti nečije iskustvo, obzirom da često stoji samo naziv titule, bez pojašnjenje što je osoba radila. Linkedin je pun raznih naziva pozicija, doslovno nema čega nema, zato je važno opisati, u par crtica, što točno ste radili, da bi vas netko lakše prepoznao. Drugu pogrešku koju bi izdvojila ovdje je nemarnost kod izrade profila. Nekad imam dojam da se osoba nije uopće potrdila da napravi profil, pa se tu nađu svakakve profilne slike, gramatičke greške, hrpe kratica koje nitko ne razumije i slično. Neke do dodatnih savjeta napisala sam i u jednom od blogova na Linkedinu (nastao je kad sam se poprilično naživcirala dok sam pregledavajući stotine profila pokušavala doći do nekog kome bi pristupila za otvoreno radno mjesto, a na većini profila nisam pronašla dovoljno informacija da procijenim tko je taj netko).
6. Što misliš da možemo napraviti da učinimo IT struku primamljivom novoj generaciji žena?
Možemo pričati o svom iskustvu, o tome s čim se sve žene u IT industriji bave i kroz to demistificirati možda neka zanimanja koja mladim ženama, koje se tek odlučiju za neke poslove. Točno to, već devetu godinu za redom, radimo u Lemaxu kroz inicijativu ICT Supergirls gdje je cilj kroz osobna iskustva i priče žena iz IT svijeta informirati i motivirati mlade žene u njihovom profesionalnom razvoju. Izvrsno je kad kroz osobna iskustva, posebno ona gdje se vidi da je puno nas bilo zbunjeno i preplašeno, ali smo se usudile, potakneš žene da probaju. Prilika za čuti inspirativne priče je i na ovogodišnjem ICT Supergirls eventu 25.4.2023. koji je za sve sudionice besplatan.
7. Koje vještine kao žene možemo već danas usvajati i osnaživati da bismo bile uspješnije u budućnosti?
Puno ima vještina koje nas mogu podržati da budemo uspješnije. Ako i morala izdvojiti jednu vještinu, to je kritičko promišljanje, i onda jasno izražavanje svog mišljenja pred raznolikim sugovornicima. Ovo je nešto s čim se u poslovnom svijetu svi dosta susrećemo i moženam pomoći da nas se čuje.
8. Da možeš, što bi šapnula 5 godina mlađoj Jasmini, a što bi joj olakšalo poslovni put?
Češće si uzmi vremena da usporiš i da se odmakneš. I češće si dozvoli da te se ‘čuje’.