Inspiracija: Katarina Lacković Foruglaš, Combis
Katarina Lacković Foruglaš inženjerka je za razvoj softvera u Combisu. Svoju karijeru je započela kao profesorica matematike u gimnaziji i osnovnoj školi te je napravila uspješnu karijernu tranziciju u dinamični IT svijet.
1. Kako se razvila Vaša ljubav prema razvoju softvera?
Programiranje sam zavoljela još u srednjoj školi i kod upisa na faks sam se dvoumila između matematike i informatike. Za promjenu karijere sam se odlučila iz više razloga – mogućnost razvoja i napredovanja, financije, rad u mirnijem okruženju i s ljudima koji imaju sličnije interese mojima, fleksibilnije radno vrijeme i odabir razdoblja u kojemu se koristi godišnji odmor. Svi znamo na kakvom je glasu škola, vjeruje se da je tamo lako s danima odmora, ali većina ljudi nije svjesna da je gotovo nemoguće dobiti slobodan dan mimo školskih praznika, a ni školski praznici za učitelje nisu isti kao za učenike.
2. Jeste li imali izazove u svojoj karijernoj tranziciji i kako ste ih prevladali?
Svaka promjena sa sobom nosi izazove, ali ja mogu reći da mi je ova promjena bila jedna od najboljih odluka u životu. Bilo je teško, nisam baratala stručnim rječnikom i dosta toga nisam razumjela. Prave aplikacije su skroz različite od ono nešto malo što smo učili na faksu i što sam prošla kroz tečajeve tako da sam u početku bila potpuno izgubljena. Srećom, u Combisu me dočekala super ekipa koja je uvijek bila spremna pomoći pa je sve nekako bilo lakše. Sjećam se prvog dana kada mi je mentor rekao, ne brini, svi mi imamo trenutaka kada nam se čini da ništa ne znamo, to je čar ovog posla, sve stalno ide naprijed i nikad nećeš sve znati jer je to nemoguće.
3. Koji je najljepši dio vašeg posla danas u Combisu?
Najljepši dio posla je fleksibilnost. Mogu krenuti raditi u 6, u miru do 8-9 odraditi ono za što mi treba najviše koncentracije i nitko mi neće prigovoriti ako izađem u podne prošetati i završim s poslom u 15 h. Također, kao samohranoj majci, rad od kuće 3 dana u tjednu mi je odlična stvar, a za dane kad sam u uredu, tu je odlična ekipa. Čini mi se da se svi dosta dobro slažemo i imamo dosta zajedničkih tema za razgovor. Šteta samo što nema više žena.
4. Susrećete li se s predrasudama kao žena u IT industriji?
Rekla bih da nema nekih predrasuda, barem što se Combisa i Combisovih korisnika tiče. Istina je da je više programskih inženjera muškaraca nego žena, ali rekla bih da je to više do osobnog izbora pojedinca. Recimo, to se moglo vidjeti još na faksu. Na smjeru matematike je bilo svega 3-4 dečka, dok su na smjeru informatike bili većinom dečki.
5. Kako možemo približiti IT industriju novim generacijama žena i potaknuti njihovu veću zastupljenost u budućnosti?
Možda kad bi djevojke vidjele da ima žena u IT industriji koje su zadovoljne i sretne, možda bi ih se više odlučilo na taj put. U Hrvatskoj se zanimanja još uvijek dosta dijele na žensko-muška, a u dobi od 18-19 godina, kada biramo što ćemo biti u budućnosti, na nas i dalje najveći utjecaj ima okolina i roditelji. Ako se prisjećam svog iskustva, kada sam upisivala faks, dvoumila sam se između matematike i informatike, a upisala sam matematiku na savjet roditelja. Sada mislim da bi mi bilo lakše da sam upisala informatiku.
6. Koje vještine i znanja biste kao profesorica voljeli vidjeti u novim generacijama koje dolaze?
Najbitnije je o svemu prvo dobro razmisliti, proanalizirati, čak i raščlaniti veći problem na više manjih. Ako nisi siguran, nikad nije sramota potražiti pomoć online ili od iskusnijih kolega. Naravno, super je i kad osoba zna ono što treba raditi, ali najbitnije da to znanje zna s razumijevanjem primijeniti.
7. Na što ste najponosniji u svojoj dosadašnjoj karijeri?
Najponosnija sam na svoj napredak u svim pogledima. Stekla sam puno znanja i iskustva, ali sam i u određenoj mjeri i „odrasla“ kao osoba. Ponosna sam i što sam dobila mentorstvo tako da sada prenosim znanje na studenta.
8. Kad biste mogli, što biste šapnuli 10 godina mlađoj verziji sebe?
Rekla bih 10 godina mlađoj sebi da ipak upiše neki informatički faks i da baš ništa ne brine, ako se bude i dalje trudila i radila – baš sve će biti u redu.