Katja Matic, EMBA dobitnica je prestižne nagrade “HR Manager godine 2024.” te istaknuta stručnjakinja s više od 14 godina iskustva u ljudskim potencijalima. Na konferenciji Future Forward Women, Katja će govoriti o tome kako se mijenja koncept leadershipa, zašto su empatija i prilagodljivost ključne osobine modernih lidera te kako timovi mogu postići vrhunske rezultate kada im se pruži povjerenje i prostor za razvoj.

1. Koje su ključne osobine uspješnih lidera u današnjem dinamičnom poslovnom svijetu?

Mislim da liderima nikad nije bilo toliko izazovno. Nalazimo se na prekretnici što se tiče tehnologija koje će se koristiti u poslovanju. Također, već neko vrijeme genenracija Z je na tržištu rada, što mnogima zadaje glavobolju zbog dinamike kojom su mladi ljudi spremni mijenjati poslove. U svjetlu svega navedenog uspješan lider današnjice je onaj koji ima viskok stupanj emocionalne inteligencije. Razlog tome je što će ljudi sve više i više biti nesigurni zbog raznih mogućnosti pred kojima će se naći i željom da se uklope u buduće trendove u poslovnom svijetu. Lideri koji nemaju razumijevanja za konstantne promjene i potrebe ljudi u tom procesu više će vremena izgubiti na vlastiti otpor i čuđenje nego na kvalitetan rad s timovima. 

Nadalje, znatiželja za sve novo što će pružati mogućnost efikasnijeg rada i pametnijeg korištenja vremena je nešto bez čega danas lideri ne mogu. Ukoliko vodstvo nije spremno prilagoditit se novim načinima rada – kvalitetni ljudi odlaze jer negdje drugdje vide priliku za veći doprinos u radu uz pomoć efikasnijih alata, agilnijh metodologija rada i procesa, te uz one lidere koji su spremni brzo promijeniti smjer kako bi odgovorili na potrebe tržišta na kojem se nalaze.

I na kraju usmjerenost na ciljeve i rezultat uz vođenje prilagođeno svakom članu tima nešto je što je odavno osobina zbog koje zaposlenici ostaju ili odlaze ukoliko taj dio nedostaje. Svi žele raditi u uspješnom okruženju, u timovima koji postižu rezultate ali na način da svaki pojedini član ima priliku za doprinos te za maksimalno korištenje svojih talenata i vještina. Lideri koji su svjesni snage upotrebe talenata pojedinaca i usklađivanja talenata s potrebama poslovanja su oni koji inspiriraju i vode tim u pravom smjeru.

2. Kada si prvi put osjetila da si zaista pronašla svoju strast u HR-u i vođenju ljudi?

HR me počeo zanimati prije više od 15 godina iz više razloga. Tada sam radila na poziciji voditeljice nabave i shvatila sam da više uživam u planiranju kvalitetnoog onboardinga za nove članove nego u operativnim zadacima. Tada sam također shvatila i važnost kvalitetnog odabira zaposlenika za svoj tim te se upoznala s time što znači naprvaiti loš odabir i koje su posljedice takvog odabira. 

Svoj interes za rad u HR-u potvrdila sam i na treningu koji sam pohađala, gdje sam imala sreću upoznarti trenericu koja je s puno strasti i izuzetno porfesionano radila svoj posao. Tada sam odlučila izraziti svoju želju za prelazak u HR. 

Strast za vođenjem ljudi ipak je došala malo kasnije. Kada sam počela raditi u ljudskim potencijalima i kada sam imala prililke raditi na razvoju drugih neminovno je bilo da sam razvila i svoje kompetencije. Shvatila sam važnost emocionalne inteligencije, prilagodbe ljudima oko sebe i moć interpersonalnih vještina. 

3. Kako prepoznati i razvijati talente unutar tima te osigurati njihov dugoročan rast?

Kod prepoznavanja talenata bitno je što je kompaniji potrebno. Svaka kompanija ima svoju definiciju i zna koje osobine treba imati netko koga smatraju talentom. Pri takvoj definiciji potreno je osvrnuti se ne samo na ono što je kompaniji potrebno u sadašnjosti već i na ono što će biti potrebno u budućim vremenima. 

Da bismo prepoznali talente moramo im dati priliku u kojoj će to moći pokazati. Uključivanjem članova tima na nove zadatke u kojima će imati priliku pokazati određeni potencijal ili davanjem većih odgovornosti, kompanije lako mogu prepoznati ljude koji pokazuju osobine talenta. Ukoliko držimo zaposlenike uvijek na istim zadacima te im ne omogućavamo širinu niti rad na makar manjim projektnim zadacima, teško ćemo moći indetificirati talente unutar kompanije. 

Jednom kada ih prepoznamo trebamo im omogućiti korištenje vlastitih sposobnosti te omogućiti im rast i razvoj u smjeru za koji imaju predsipozicije i u smjeru u kojem se žele razvijati. 

Danas se pojam dugoročnog rasta razlikuje od onog koji je bio aktualan prije 5-10 godina. Dugoročan rast danas je vezan za češće promjene pozicija, ne samo vertikalno nego i horizontalno, gdje pojedinci uče više različitih vještina koje mogu koristiti u svom radu. Rast nije vezan isključivo na hijerarhijiu već na raznolikost.

4. Koje promjene su ključne da bi se kompanije prilagodile budućnosti rada?

Prije svega kompanije trebaju prepoznati da je prilagodba potrebna. Tržišta su sve izazovnija i zahtjevnija, sve se više stavlja “na stol” pojedincima koji su pretrpani zadacima kako bi se trošak rada držao pod kontrolom.  S druge strane sve je manje kvalitetne radne snage ili radne snage uopće. Također, sve je manje radne snage koja je spremna raditi pod pritiskom zahtjeva poslovanja.  Mislim da danas nema kompanije koja se ne susreće s ovim problemom te stari modeli upravljanja više nisu učinkoviti. 

Lideri koji su spremni prilagoditi se novim zahtjevima na tržištu rada bit će ključ promjene u budućnosti. To su oni koji su svjesni važnosti uvođenja novih tehnologija za učinkovitiji rad i za smanjenje neefikasnih procesa koji oduzimaju vrijeme i demotiviraju zaposlenike. 

Ti isti lideri spremniji su više vremena provoditi s timovima planirajući nove načine organizacije rada, spremni su pitati za mišljenje i uključiti sve članove tima, spremni su pronaći način da svatko prepozna svoj doprinos te potruditi se dati do znanja koja je važnost svakog pojeding člana organizacije.

5. Kako žene mogu jačati svoju poziciju i donositi strateške odluke koje utječu na budućnost rada?

Kad govorimo o jačanju pozicija žena, rekla bih da žene mogu jačati svoju poziiciju jednako kao i muškarci, a to je svojom kompetencijom i hrabrošću da pokažu svoje znanje. Također je iznimno bitno i da se žene međusobno podržavaju, baš kao što to rade i muškarci u poslovnmo svijetu. Drago mi je vidjeti da se sve više govori o ženskom liderstvu I ženskoj snazi povezivanja te važnosti emocinalne inteligencije u upravljanju. 

Ne volim generalizirati no često se govori da su žene prirodno emocionalno inteligentnije. Upravo bi tu svoju kvalitetu žene trebale iskoristiti kod donošenja strateških odluka vezanih za budućnost rada. Ta osobina bit će ključna obzirom na to da će sve više ljudi težiti većoj fleksibilnosti, nestandardnim i nelinearnim karijerama gdje će emocionlana inteligencija biti ključ u prepoznavanju smjerova i potreba ljudi na tržištu rada.