Mirela Šmajgl, voditeljica je projekata u tvrtki Combis te strastvena ljubiteljica putovanja. Svoju karijeru započela je i gradila 15 godina u bankarskom sektoru, a prije godinu dana odlučila je zaplivati dinamičnim IT vodama u kojima se odlično snašla te iznjedrila brojne uspješne projekte.

  1. Koliko je drugačije voditi projekte u te dvije različite industrije?

Moram priznati kako nije bilo toliko jednostavno koliko sam možda mislila prije nego sam počela raditi u Combisu. Ovdje se nije samo radilo o promjeni industrije, već i o promjeni vrste projekata. U bankarskom sektoru projekti su većinom bili vezani uz razvoj softvera, dok se u Combisu većinom odnose na mrežna, serverska i cloud rješenja. Također treba uzeti u obzir i dinamičnost koja je svakako na strani IT industrije gdje se odluke donose puno brže, a i internoj komunikaciji se trebalo prilagoditi.

  1. Koje nove vještine i znanja vam je donijelo iskustvo rada u Combisu?

Od „soft“ vještina najviše bih istaknula samopouzdanje, prilagodljivost raznim situacijama, brzo rješavanje nastalih problema i znatiželju. Ovo nisu novostečene vještine, ali su svakako vještine koje sam tijekom rada u Combisu dodatno poboljšala. Dok bih, što se „hard“ vještina i znanja tiče izdvojila upoznavanje s tržišnim novitetima kao što su razna cloud, mrežna i serverska rješenja kao i komponente koje omogućavaju našim korisnicima brzo moderniziranje i pojednostavljenje njihove IT infrastrukture.

  1. Na koje projekte ste najponosniji i zašto?

Projekt „Ubrzanje kreditnog procesa za stanovništvo“, u prijašnjoj kompaniji, jedan je od dva projekta na koja sam najponosnija. Radilo se o internom razvoju i unaprjeđenju aplikacije te ubrzanju samog procesa. Konačni rezultat projekta je bilo ubrzanje nenamjenskih kredita za 74% te stambenih kredita za 37% uz istovremeno povećanje broja plasiranih kredita te isti broj zaposlenika. Drugi projekt je modernizacija podatkovnog centra za jednu državnu bolnicu, koji sam vodila za Combis. Projekt je bio dosta zahtjevan, uključivao je više odjela, a osim uspješne isporuke i ostvarenja kvalitetne komunikacije s korisnikom, projekt je završen u inicijalno planiranom roku.

  1. Postoje li neki izazovi koje ste trebali prevladati u svom karijernom putu do sad i na koji način ste ih prevladali?

Izazova je bilo dosta i mislim kako je to nešto normalno sa čime se susreće većina ljudi koji su posvećeni svom poslu i karijernom putu. Svakako jedan od najvećih izazova bili su prvi tjedni u Combisu. Nemam recept kako sam ih prevladala, ali neki od sastojaka koji su u receptu su da nisam odustala usprkos krizama koje sam imala, nikada mi nije bilo neugodno pitati kolege/ice za pomoć, istraživala sam sama, zapisivala rječnik novih riječi. Od malih nogu roditelji su me učili kada u nešto krenem da ne odustajem. Prije započinjanja uvijek se trudim dobro odvagnuti mogu li ja to i ako vizualiziram kako nešto mogu učiniti, onda uz sve padove koji se događaju putem ne odustajem. Ustanem, uspravim se i nastavim dalje.

  1. Zašto trebamo više žena u IT industriji i koje predrasude biste najradije „razbili“ generacijama koje dolaze?

Kada zamislite sobu punu kompjutera, kablova, u kojoj osobe programiraju i/ili provode određene kablove, sklapaju dijelove hardvera većina će zamisliti te osobe kao muške. Mišljenja sam da ako se stavi preveliki naglasak na zapošljavanje ljudi koji ‘odgovaraju’ kulturi IT industrije (primjerice da je IT industrija većinom rezervirana za muškarce), organizacija na taj način ograničava raznolikost talenata. Generacijama koje dolaze bih poručila – ako nešto možete vidjeti onda to možete i ostvariti. Izađite iz granice komfora, pokažite sebi i svijetu što sve možete.

  1. Strastvena ste ljubiteljica putovanja, na koji način biste rekli da su vam iskustva s putovanja obogatila način razmišljanja i vještine koje danas koristite u poslu?

Nevjerojatna je povezanost između putovanja te vještina i načina razmišljanja koje sam preslikala na posao. Većinom putujem sama i kako sam se razvijala na putovanjima i izlazila iz granica komfora, tako sam paralelno i poslovno napredovala. Ako se dogodi neplanirana situacija u poslu, nema mjesta panici, samo treba sjesti i mirno razmisliti o ostalim solucijama. Odvažnija sam postaviti pitanja i reći kako nešto ne znam, ali da ću se isto potruditi saznati ili naučiti. Odvažnija sam reći da nešto ne mogu (na primjer prihvatiti dodatni posao) ako primijetim da će mi balans privatnog i poslovnog života biti u neravnoteži.

  1. Koliko su važne stalne edukacije, ali i dijeljenja znanja među kolegama i kolegicama za karijerni rast?

U današnje vrijeme brzorastuće tehnologije, ako se tome ne prilagodite i to ulaganjem u svoje znanje teško da ćete moći napredovati. Znanje i iskustvo je nešto što vam nitko ne može oduzeti, a kroz kontinuirane edukacije svakako postajete kompetitivniji na tržištu te kada isto spojite s iskustvom i sigurniji u sebe. Mišljenja sam da je veliki postotak znanja koje svaki pojedini zaposlenik kompanije posjeduje ustvari skriven. To podrazumijeva da nije zapisano kroz procedure, pravilnike, upute i slično. Upravo zato smatram da će svaku osobu dodatno obogatiti podjela znanja i iskustva između kolega i kolegica.

  1. Kad biste mogli, što biste poručili 10 godina mlađoj Mireli?

Mlađoj Mireli bih poručila da se ne uzrujava previše ako ne uspije iz prve ili ako možda uopće ne uspije, da ostane ustrajna i bude uvijek svoja, ljudi će to prepoznati i cijeniti – kako privatno tako i poslovno.

Mirela Šmajgl samo je jedna od iznimnih žena iz Combisa čije smo inspirativne karijerne priče predstavili na portalu. Ne propustite pročitati intervju sa Šteficom Grižinovec te Janom Blanušom.