Nada Kozina stručnjakinja je u području ljudskih resursa s preko 20 godina radnog iskustva, a u poslovnoj zajednici je aktivna promotorica modernih ljudskih resursa usmjerenih na humanost i stavljanje ljudi u središte procesa.


1. Kada i kako je nastala tvoja ljubav prema ljudskim resursima?

Mogu reći da cijeli život idem smjerom koji uključuje potrebu za druženjem, suradnjom i općenito kontaktom s ljudima.  Na moj odnos prema ljudima u velikoj je mjeri utjecala moja majka i njezina moralna načela pomaganja i podrške ljudima.
Kada sam se nakon studija zaposlila u nastavi njemačkog jezika, shvatila sam da su intuicija i motivacija podloga na kojoj najbolje raste osjećaj odgovornosti za razvoj ljudi.

U Hypo-Alpe-Adria Banci, današnjoj Addiko banci, nakon posla prevoditeljice u Uredu Uprave dobila sam priliku da radim u Selekciji i razvoju ljudskih resursa. U tom trenutku se posložilo: bila sam sigurna da sam u odjelu Ljudskih resursa na pravom mjestu jer mogu koristiti i širiti svoja znanja, pomagati drugima u profesionalnom i osobnom razvoju te imati priznanje kroz visoku razinu odgovornosti.

2. Iza tebe je bogata uspješna karijera, koje su najveće lekcije koje si naučila u poslovnom svijetu?

Prva i za mene najvažnija lekcija je da o ljudima prosuđujem neovisno o prvom dojmu, izgledu, odjeći pa čak i životopisu i referencama. U tome mi je u najvećoj mjeri pomogao posao u selekciji kandidata, kada sam umjesto prvim dojmom iskustvo gradila razgovorom i upoznavanjem čovjeka, njegovih prijašnjih iskustava, postignuća i njegove motivacije.

Druga lekcija tiče se vođenja ljudi: osim ljudi sa sklonošću kriminalnim djelima, za mene ne postoje ljudi s “konfliktnim potencijalom“, odnosno problematični zaposlenici i voditelji. Postoje samo situacije u kojima se određeni član tima nađe na poslu koji mu ne odgovora ili ima određena osobna previranja koja utječu na njegov način rada i funkcioniranja u timu. Komunikacija je ključ svakog odnosa pa tako i radnog odnosa.

Treća lekcija tiče se donošenja odluka: emocije su sastavni dio svake odluke jer su sastavni dio ljudskog bića. Odluke koje donosim – popularne ili nepopularne – želim proživjeti, jasno argumentirati i pospremiti na pravo mjesto u svom iskustvu, a odluke koje primam ne moram nužno shvatiti osobno nego u kontekstu poslovnog okruženja i međuljudskih odnosa.

3. Koji su bili najveći izazovi s kojima si se suočila i kako si ih prevladala?

Veliki izazov u životu i karijeri bila mi je uloga majke i zaposlene žene. Istodobna potpuna posvećenost obitelji, odgoju djece i radnom odnosu traje već 23 godine. Moj osobni razvoj kroz obiteljski život i odgoj troje djece u tri različita uzrasta s puno roditeljskog angažmana najveća mi je škola i najvažniji životni “certifikat”.

U poslu su mi veliki izazov bile situacije u razvoju zaposlenih, primjerice situacija kada kolegica ili kolega započnu svoj radni odnos na info pultu ili kao vozač pa napreduju do menadžerske pozicije. Za takav način upravljanja talentima potrebno je puno rada na komunikaciji, upoznavanju i suradnji s kolegicama i kolegama te njihovim voditeljima. Za svaki uspjeh u razvoju ljudi u mom je slučaju bila presudna suradnja Uprave, neposrednog voditelja i odjela Ljudskih resursa. Na tom putu pamtim najljepše suradnje upravo kada su odnosi bili opušteni i kada se našlo prilike za humor.

4. Da možeš vratiti vrijeme, bi li nešto napravila drugačije?

Da mogu vratiti vrijeme, počela bih ranije raditi na svom osobnom razvoju, upoznavanju svog sustava vrijednosti i svojih interesa te bih puno ranije počela raditi na svom perfekcionizmu.

No, kako nikada nije kasno učiniti pravu stvar, tako smatram da mi je očito trebalo vrijeme potrebno da dobro upoznam svoju vlastitu obitelj kao okosnicu svog vrijednosnog sustava i da mirnija krenem u istraživanje vlastitih mogućnosti kad su djeca dovoljno samostalna.

U poslovnom smislu, da mogu vratiti vrijeme, bila bih aktivnija u kontaktima s kolegama iz HR-a i odlazila bih češće na razgovore za posao jer smatram da je to stvar poslovne higijene: u jednu ruku pomaže predstaviti se tržištu rada i upoznati poslovna okruženja koja razvijaju humane ljudske resurse, a u drugu ruku, kroz temeljitu pripremu za razgovore o poslu i promjene u karijeri čovjek dobije jasniji uvid u svoja postignuća i doprinos.

5. Koje promjene bi voljela vidjeti u poslovnom svijetu?

Svakako bih voljela da barem osnovni HR procesi postanu minimalni standard u svakom poduzeću te da što više tvrtki svoju konkurentnost vide kroz nagrađivanje zaposlenika i ravnopravno uvažavanje kolegica i kolega, ovisno o sposobnostima i angažmanu. Važno je da tvrtke shvate važnost HR uloge koja im nudi humanu navigaciju razvojem mekanih vještina na svim razinama organizacije.

Moja je osobna i profesionalna inspiracija uključiti humani dio u svaki poslovni proces, omogućiti što više vremena i prilika za komunikaciju, timske aktivnosti i za uvažavanje svakog pojedinca te posebno paziti na zaposlenice i zaposlenike kojima zbog roditeljskih obveza i/ili zdravstvenih razloga treba reintegracija u radno okruženje, a nastavno na to i poticajan plan karijere. Smatram da polako ali sigurno dolaze vremena kada talenti, neovisno o spolu, rasi i osobnim uvjerenjima preuzimaju prednost pred obrascima u kojima je karijera bila dostupna samo određenim skupinama zaposlenika.

6. Što nam donosi budućnost i kako upravljati talentima budućnosti?

Budućnost nam nudi dualnost u kojoj možemo birati između, s jedne strane, tehnološkog prosperiteta i otuđenja ili, s druge strane, ugodnog života obogaćenog znanstvenim inovacijama i socijalizacijom. Ako odaberemo drugu opciju, trebamo biti spremni na svim razinama međuljudske suradnje sačuvati svoje pravo na bogatstvo emocionalnog života i ljudski pristup svakom pojedincu – i onome na poziciji moći i onome na društvenim marginama.

Smatram da smo trenutno u utrci za talentima koji nam mogu riješiti dio enigme koji se tiče tehnoloških postignuća, a da nam je prijeko potrebno da se individualnim pristupom posvetimo njihovom razvoju s naglaskom na humanim posebnostima svakoga od njih. Samo tako možemo biti sigurni da smo preuzeli punu odgovornost za budućnost generacija koje dolaze. Danas i ubuduće važnije je no ikada znati razgovarati o sustavu vrijednosti i dubokim motivima koji pojedinca pokreću da daje najbolje od sebe i pritom se osjeća uvažen, priznat, opušten i ispunjen.

7. Što misliš o našem obrazovnom sustavu – koje promjene je nužno napraviti da bismo stvarali uspješnije, ali i sretnije kadrove?

Na temelju svog iskustva kao roditelja koji prati razvoj svoje djece kroz obrazovanje već 15 godina voljela bih da naš odgojno obrazovni sustav razmotri sljedeće mogućnosti: da se djeca u vrtiću prvenstveno igraju; da se u obrazovnom sustavu jasnije i humanije odredi koju razinu teoretskih a koju praktičnih znanja i vještina trebaju znati djeca u nižim i višim razredima osnovne škole, a koju u srednjoj školi i na studiju; da se u razvoj stručnih znanja i mekih vještina nastavnika i profesora investira barem onoliko koliko u zaposlenike kod vrhunskih poslodavaca; da u izradi udžbenika, radnih bilježnica i ostalih priručnika budu uvažena iskustva starijih učenika i mišljenje roditelja te da djeca na obrazovnom putu uz razumnu i praktičnu količinu tvrdih znanja budu osposobljena i za meke vještine. Pod mekim vještinama za školu i studij smatram rad na prihvaćanju i razvoju emocija, sposobnosti prilagodbe, komunikaciji, povratnim informacijama i primanju povratnih informacija natrag, uvažavanju posebnosti kod pojedinaca, razvoju empatije, socijalne osviještenosti i humanog pristupa.

8. Započela si svoju misiju osnaživanja koristeći LinkedIn, što bi rekla da je tajna uspjeha na toj mreži?

LinkedIn je obilježio moju 2021. godinu u svakom pogledu. Smatram da tajna uspjeha na toj mreži leži u tome koliko je čovjek profesionalan, dosljedan, strpljiv, pristojan i uviđavan. Nisam pristalica improvizacija kad se radi o utjecaju na ljude, tako da smatram da je kao prvo važno odrediti cilj izlaska na društvenu mrežu, definirati svoju misiju i viziju, odgovorno komunicirati, vjerovati u sebe i ustrajati. Za sve nove aktivnosti koje se tiču osobnog razvoja oduvijek sam sklona potražiti savjet stručnjaka, tako da sam na taj način promišljala i prije svog izlaska na LinkedIn i to bih savjetovala svakoj osobi koja želi graditi ozbiljniji angažman na ovoj mreži.

9. Što bi poručila našim čitateljicama koje još uvijek traže svoju misiju i mjesto pod suncem?

Kao prvo bih im poručila da na početku svakog dana pogledaju u sebe i u ogledalo te odluče što taj dan mogu učiniti da se osjećaju zadovoljno iznutra i izvana, neovisno o trenutnim brigama i okolini. Također da, neovisno o godinama života i činjenici jesu li zaposlene ili nisu, što češće usmjere pogled u ljude oko sebe na koje utječu ili za koje su odgovorne te da se prisjete načina kako su to učinile, odvoje desetak minuta vremena u svom danu i zapišu kratko koju su dobrobit svojim angažmanom učinile drugima i sebi. Svaka takva situacija priča je za sebe i ima veliku vrijednost jer može obogatiti životopis, objavu na društvenoj mreži, članak, intervju, blog ili knjigu kojom će utjecati na širu zajednicu i pojedince. Svako vlastito iskustvo o promjenama i razvoju ljudi objavljeno i prezentirano na dobronamjeran način širi pozitivnu energiju iz koje međusobno učimo i nadopunjujemo se.

Za kraj bih vašim čitateljicama savjetovala da što češće smišljaju šale i da se smiju, da osluškuju svoje vrijednosti u različitim životnim razdobljima i grade svoj put s punom vjerom u sebe i hrabrošću da dugotrajno rade na svom osobnom razvoju.

10. Što bi poručila 20 godina mlađoj Nadi?

 Dvadeset godina mlađoj Nadi poručila bih da brige zamijeni meditacijom, plesom, pjesmom i smijehom, loš posao boljim, da čita jednu knjigu tjedno, da jednom godišnje otputuje i upozna novu državu, ljude i običaje i da na vrijeme osvijesti kome će pružiti maksimum svoje pažnje, vremena i energije.