Inspiracija: Tea Babić, Leadership Development Association
Tea Babić je studentica prava i pokretačica Leadership Development Association Croatia. Dobitnica je Dekanove nagrade Sveučilišta u Zagrebu te aktivna promotorica EU karijere čije je edukacije prošlo više od 500 mladih ljudi.
1. Kako je nastala udruga LDA u Hrvatskoj? Koja je bila tvoja inicijalna vizija?
Leadership Development Association Croatia odnosno Udruga za razvoj liderstva osnovana je prije nešto više od tri godine. Moja inicijalna ideja, prilikom pokretanja udruge, bila je okupiti mlade profesionalce u svrhu organiziranja projekata i programa vezanih uz razvoj liderskih vještina kod mladih. Trenutačno se zadnjih godinu dana bavimo organizacijom i održavanjem poduzetničkih edukacija namijenjenih mladima koje zanima poduzetništvo. Na našim edukacijama se tako mogu pronaći oni koji su već pokrenuli svoj vlastiti posao kao i oni koji to planiraju.
Cilj je pružiti mladima edukaciju o poduzetništvu, znanje koje je potrebno za pokretanje vlastitog posla te razvoj vještina kako bi se vlastiti posao nakon pokretanja uspješno i održao. Posebno ističem naš zadnji projekt Akademija za razvoj liderstva koji je održan krajem 2020. godine. Prvi dio projekta gosti predavači govorili su o oblicima vodstva, postavljanju ciljeva, uvjerljivoj govornoj izvedbi i psihologiji poduzetništva, a u drugom dijelu o mjerama aktivne politike zapošljavanja, okviru EU projekata, osnovama Facebook oglašavanja te smo imali radionice o kreativnosti i o tome kako je doista biti poduzetnik na jedan dan. Cijeli projekt se pokazao vrlo uspješnim te smo nastojali onima koji tek kreću u poduzetništvo, ali i onima koji već jesu poduzetnici dati osnovnu edukaciju kako bi krenuli i poboljšali svoje poslovanje. Ono na što sam posebno ponosna jest to da je troje naših članova na ovom projektu sudjelovalo u svojstvu predavača. Inače, članovi udruge su mladi profesionalci koji svoje zadatke obavljaju savjesno i odgovorno, s različitim interesima doprinose razvoju i napretku same udruge. Za sve zainteresirane, pripremamo novo izdanje projekta Akademija za razvoj liderstva koje će se održati na jesen ove godine.
2. Smatraš li da mladi u Hrvatskoj imaju liderski potencijal s obzirom na sve prepreke obrazovnog i poslovnog sustava?
Teško je u obrazovnom sustavu, a onda kasnije i u poslovnom, razvijati kompetencije u pravom smjeru. Tijekom školovanja često sam imala dojam da naš obrazovni sustav mlade ljude koči u njihovom razvoju, ali opet s druge strane, brojni su oni, kao i ja, koji su se uključili u različite aktivnosti izvan formalnog obrazovanja kako bi to nadoknadili. Neformalnu edukaciju, uz samo formalno obrazovanje, smatram izrazito važnim dijelom u životu mladoga čovjeka koja donosi brojne benefite koji utječu na osobni i profesionalni razvoj, a koji se nažalost ne mogu dobiti iz sustava.
3. Što možemo promijeniti već danas kako bismo stvarali lidere budućnosti?
Uzevši sve u obzir mislim da treba raditi na promjeni perspektive kod mladih ljudi, učiti ih da svijet oko sebe promatraju kritički i da sve oko sebe propitkuju. Prije svega, treba raditi na edukaciji mladih ljudi i razvoju njihovih osobnih i profesionalnih kompetencija, rezilijentnosti odnosno tome da jedan, dva ili više neuspjeha ne moraju značiti konačni neuspjeh. Netko će možda reći da su lideri kao takvi rođeni, no vjerujem da kao i u svemu, puno učenja i rada donosi rezultate.
4. Ambasadorica si EU Careers, koliko mladi danas iskorištavaju potencijal EU tržišta?
Ambasadorica EU Careers bila sam u dva mandata te sam kroz dvije godine organizirala i provodila informativne radionice, predavanja i panele na kojima je sudjelovalo više od 500 mladih ljudi, a sve pod zajedničkim nazivom Koraci do EU karijere. Sudionici su stekli ponajprije informacije o EPSO selekcijskom postupku za zapošljavanje u institucijama Europske unije odnosno fazama provedbe EPSO testiranja te su imali mogućnost rješavati primjere zadataka koji se pojavljuju na testovima. Dodatno, sudionici su imali priliku dobiti više informacija o mogućnostima stažiranja u institucijama Europske unije, načinu prijave, sadržaju motivacijskog pisma i svim drugim bitnim elementima kako bi njihova prijava bila što uspješnija. Za svoj rad dobila sam i Dekanovu nagradu na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Smatram da mladi danas nedovoljno iskorištavaju potencijal tržišta EU, a iz svog kratkog iskustva rekla bih da su glavni razlozi manjak konkretnih i pravih informacija te strah od konkurencije.
5. Što bi im savjetovala? Kako se najbolje predstaviti EU tržištu? Postoje li vještine i znanja koja su “na cijeni”?
Formalno obrazovanje u kombinaciji s neformalnim edukacijama su nešto što se sigurno cijeni. Vještine potrebne našem tržištu rada se ne razlikuju puno od onih koje se traže za stažiranje i zapošljavanje u institucijama EU. Posebno bih istaknula prilagodbu na multikulturalno okruženje, znanje stranog jezika i volja za učenjem.
6. Kako definiraš uspjeh i smatraš li se uspješnom?
Nemam neku definiciju uspjeha, smatram to više nekim doživljajem svakog pojedinca temeljeno na iskustvu i osobnim ambicijama. Mogu reći samo da smatram da se nalazim na pravom putu uz još mnogo ciljeva koje želim ostvariti, ali i da za sve ima vremena i da nema potrebe za sprintom. Vodim se intuicijom i trudim se, koliko god bilo teško, uživati u svemu što radim i gledati kako se i sama mijenjam i razvijam svoje vještine.
7. Trenutno si u Portu na Erasmus programu. Što je najljepše što ti je donijelo to iskustvo?
Doista uživam u novim iskustvima koje mi donosi Erasmus program. Ranije sam sudjelovala na brojnim međunarodnim projektima no ovo je jedno sasvim drukčije i novo iskustvo. Iako sam tu još nekoliko mjeseci, već sada preporučujem svima koji imaju priliku za međunarodnim iskustvom, da ju ne propuste. Uz sve fakultetske obveze, uspijevam uživati u portugalskoj kulturi, arhitekturi i upoznavanju novih ljudi iz različitih dijelova svijeta. Uz sve restrikcije zbog COVID-19 pandemije koje se mijenjaju iz dana u dan i sve komplikacije koje nastaju zbog toga, posebno vezano za putovanje i ulazak u druge države, drago mi je da sam se odlučila na odlazak na Erasmus+ program.
8. Što bi savjetovala našim čitateljicama koje još oklijevaju napustiti zonu komfora?
Uzevši u obzir da smo svi različiti, s različitim karakterima i da smo različiti tipovi osobnosti, jedno nam je svima isto, a to je da izlaskom iz zone komfora dolazimo u zonu osobnog rasta. U većini slučajeva nije lako, ali mali koraci su ti koji nam daju snagu za one velike koji dolaze kasnije. Osobno smatram da treba krenuti polako, proživjeti svaki trenutak učenja i razvoja kako bismo više cijenili sve ono kroz što smo prošli, a onda zapravo i kroz cijeli proces naučili više o sebi.