Nakon što je prošla 40 zemalja svijeta i surađivala sa svjetski poznatim imenima, Iva Soldo se vratila u Osijek i krenula u poduzetništvo s digitalnom agencijom BambooLab.

Mlada, entuzijastična i ambiciozna Iva Soldo, time je prihvatila i uspješno savladala izazov te pokazala da mladi u Osijeku, unatoč situaciji, mogu uspjeti, sve dok se usmjere na ono što vole i u tome budu uporni.

1. Prije pokretanja BambooLab agencije, putovala si puno svijetom i stekla međunarodno iskustvo. Koliko ti je ono pomoglo u poslu?

Nakon što sam u 4 mjeseca prošla 4 kontinenta i 18 zemalja, izgubila sam strahove od nepoznatog i stalnih promjena. Putovanja su nešto što si svaka mlada osoba treba i u većini slučajeva – može priuštiti – jer putovati više nije luksuz.

Kada sam kao studentica tražila posao u stranoj zemlji (bez ikakvih poznanstava) shvatila sam važnost networkinga. Kada sam stigla u Salvador u Brazilu – inače jedan od najopasniijih gradova na svijetu – naučila sam se prilagodbi (osobito kad sam se igrom slučaja pronašla u faveli). Isto je i u poslu – putovanja su me naučila dobro procijeniti situacije, prilagoditi se te utvrditi potrebe i emocije osoba s kojima radim – a tako su se razvili i brojni poslovi koje sam kasnije u Hrvatskoj realizirala.

2. Iz tvog iskustva, koji su najveći izazovi poduzetnicima u Hrvatskoj?

Vjerujem da ovdje neću otkriti ništa što dosad niste čuli barem nekoliko puta – visoki porezi i davanja na plaće te česte promjene zakona najviše otežavaju poslovanje – osobito mladim timovima koji su se tek našli u poduzetništvu i tek skupljaju iskustva. Velik je izazov i činjenica da je poduzetništvo većini mladih i dalje neprivlačan smjer razvoja te se često karakterizira u negativnom kontekstu toga da je nemoguće uspjeti u Hrvatskoj. Puno se priča o negativnim stranama i lošoj situaciji u državi – no ako ćemo pričati samo o tome – tako će nam i biti 🙂 Vjerojatno ni sama ne bih otvarala vlastitu tvrtku da sam u tom trenutku bila pretjerano “realistična”. 🙂

3. Koje tvoje osobine su ti dobro došle na poduzetničkom putu, a na kojima si morala raditi?

Definitivno znatiželja i želja za učenjem koja je uvijek prevladala strah, avanturistički duh te prihvaćanje nepoznatog i promjena.  Morala sam raditi na komunikaciji kao i vještinama vođenja tima na kojima još uvijek radim. Isto tako na fokusu i usmjerenosti prema cilju – sve me uvijek zanima i lako gubim koncentraciju.

4. Što te svakodnevno inspirira i kako se nosiš s “lošim danima”?

Inspiriraju me ljudi koji su pronašli svoju svrhu i mijenjaju svijet. Nobelovac Desmond Tutu primjerice, koji je također bio dio programa “Semester at Sea” te nam se pridrižio na putovanju i pričao o svojoj borbi protiv rasizma u Južnoj Africi.

Najčešće loš dan prebrodim intenzivnim funkcionanim treningom ili trčanjem. Ubrazani puls čini čuda i ponekad to jedino pomaže isključiti se. Roditelji su me od djetinjstva učili da kada sam nervozna ili pod stresom odem na trening s tatom koji je cijeli život u sportu. 

5. Kad si bila mala, što si htjela biti kad porasteš?

Svaki tjedan nešto drugo. Profesionalna plesačica jer sam se u osnovnoj školi bavila plesom, kirurg jer mi je to uvijek bilo kul, glazbenica jer sam učila svirati klavijature i pjevala u zboru, psihologinja jer sam od malih nogu bila povučena i uvijek više promatrala, “upijala” i analizirala sve što se oko mene događalo. Poduzetništvo je vjerojatno stiglo kao mix svega toga – kaotično i izazovno – nikada isto.

6. Kada pogledaš unatrag, koliko te je poduzetništvo promijenilo i u kojem smislu?

Promijenilo me na način da zaista mislim da sam u kontroli onoga što radim i što jesam. Više ne volim planirati mnogo unaprijed jer me ono ograničava. Danas su jedina konstanta promjene tako da planovima možemo jedino nagađati.  Volim biti fleksibilna. Strogim držanjem zacrtanog zapravo ulazite u još veći rizik jer ne obraćate pažnju na promjene koje se oko vas događaju.

7. Što bi poručila 10 godina mlađoj Ivi?

Fokusiraj se na ono što najviše voliš i daj se u to do kraja. 

8. Sve veći broj mladih napušta Osijek. Što je tebe motiviralo da u njemu pokreneš vlastiti posao i što bi poručila mladim Osječanima?

Po povratku iz Amerike, pokretanje posla u Osijeku činilo se kao nova prilika i izazov. Na ništa u životu ne gledam kao na konačno i trajno. Nikada nisam rekla – vraćam se u Osijek zauvijek. Ne želim se na taj način ograničavati jer previše volim slobodu.

Mladima bih poručila da idu metodom pokušaja i pogrešaka. Krenite razmišljati o tome što biste zaista voljeli raditi u životu. Što vas ujutro motivira da se rano probudite? Koje aktivnosti vam se ne čine kao „rad” već zadovoljstvo? Bilo da se radi o planinarenju, bilo da se radi o pisanju, idite za tim snovima u profesionalnom smislu. Fakultet nije preduvjet da budete uspješni u onome što volite. Ako vam je ples san – go for it, ako želite zarađivati od Interneta – go for it. Prepreka nema, put je uvijek težak i kompliciran – no zapamtite da kad bi sve bilo lako – svi bismo već jako puno zarađivali te bili uspješni u onome što radimo. 🙂

Mlade se uglavnom premalo usmjerava da idu za svojim snovima i premalo se priča o važnosti toga da se bavimo onime što volimo. Često svjedočimo situacijama gdje mladi upisuju različite fakultete isključivo iz razloga kako bi nešto studirali te da ih kasnije netko zaposli.

Probudite se i shvatite da vi ovisite o sebi i nitko vas ne može izvesti na „pravi put” osim vas samih.