Često nam se dogodi da promatrajući neku osobu primjećujemo s kakvom lakoćom i snagom, bez zastajkivanja i predomišljanja, obavlja neki zadatak.

Također, nije rijetko da takvu osobu promatrajući je, uhvatimo kako u spontanim razgovorima s kolegama ili u društvu prijatelja također zrači određenom karizmom, kako zrači određenom dozom samopouzdanja, te se samim time i zapitamo kako li joj samo uspijeva imati toliko samopouzdanja.

Samopouzdanje je vještina koja se uči

Najprije, potrebno je razumjeti kako svatko od nas ima različiti stupanj razvijenog samopouzdanja. Neki su ga već kao djeca razvijali puno brže nego drugi, neki ga pak grade godinama, ali puno sporije od drugih, neki su ga imali na zapanjujuće visokoj razini pa im se dogodilo nešto što ih je potpuno slomilo i spustilo njihovo samopouzdanje na neznačajnu razinu, te im se možda čini nemogućim da će ga ikada uspjeti ponovno „sagraditi“. No, samopouzdanje je vještina koja se može vježbati i usavršavati, samopouzdanje je teren koji nema kraja, samo je potrebno hrabro njime koračati. Svi vi koji mislite kako ste rođeni bez samopouzdanja ili kako vam je samopouzdanje nešto za što smatrate kako nikada nećete moći sagraditi ili možda povećati na razinu koju biste željeli jer je tako za vas odlučila majka priroda, spremite se za najbolje vijesti ikada – možete sagraditi i neprestano graditi samopouzdanje, čak toliko da jednog dana više nećete prepoznati vlastiti odraz u ogledalu, ili ćete ga baš zato jednog dana i prepoznati i vidjeti sebe.

Putovanje prema boljem sebi

Kako bismo uopće mogli krenuti raditi na vlastitom samopouzdanju, potrebno je razumjeti kako je riječ o procesu, koji može biti različitog trajanja za svakoga od nas. Potrebno je ne razočarati se u sebe i ne posustati ako se promjena ne događa brzinom za koju smo mislili da će se možda događati, točnije, ako se vidljiva promjena ne događa određenom brzinom. Jer promjena se počela događati već onog trenutka kada smo odlučili krenuti raditi na vlastitom samopouzdanju, to je već korak koji pokazuje da imamo više vjere u sebe, nego što to želimo vjerovati. Dakle, smanjiti očekivanja i krenuti malim koracima. Još jedan vrlo važan zadatak je ne uspoređivati se putem s drugima. Nikada nećemo imati samopouzdanje kao netko drugi, možemo imati manje samopouzdanja od njih ili više, ali nikada isto. Zato je važno ne uspoređivati se, jer će nam svaki put kad shvatimo da nismo isti kao netko, to izazvati nezadovoljstvo, što će rezultirati manjkom samopouzdanja. Znači, ne stavljati pritisak da u određenom roku moramo biti ovoliko ili onoliko samopouzdani, te se ne uspoređivati s drugima.

Biti samopouzdan znači vjerovati u sebe

Kada smo savladali prva dva koraka, možemo krenuti dalje, a dalje slijedi uzbudljiviji dio u pronalasku vlastitog samopouzdanja. Dio koji se odnosi na upoznavanje sebe. Samopouzdani možemo biti jedino onda kada znamo tko smo zaista, kada smo svjesni onoga u što vjerujemo, koji su naši životni ciljevi, za koje ideje mislimo da bi promijenile svijet, što očekujemo od života koji živimo, što nam izaziva frustracije i osjećaj nemoći, a što nam izaziva osjećaj snage i sreće. Kada znamo odgovoriti na ova pitanja, znamo kojim putem želimo krenuti, a kada znamo kojim putem želimo ići, znamo koja nam sredstva i alati trebaju da bismo tamo došli, a jedan od njih je vjera u sebe i spoznaja da vjerom u sebe mi to zaista i možemo ostvariti. Dakle, potrebno nam je samopouzdanje. Nije lako povjerovati u sebe u svijetu koji nam stalno govori kako nismo dovoljno dobri, kako netko drugi nešto radi bolje. U svijetu gdje ako ne radiš sto stvari istovremeno, smatra se da ne radiš ništa, u svijetu u kojem je strast i želja za inovativnošću obavijena strahom od neuspjeha, bankrotom i slično. Teško je povjerovati da možemo sve ono što nam „svijet govori“ da ne možemo.

Pronađite svoj odraz

Ali onog trenutka kada shvatimo da, ako smo mogli nešto zamisliti u svojoj glavi, možemo to i ostvariti, od tog trenutka više nećemo čuti što svijet oko nas govori, već ćemo čuti nešto drugo. Čut ćemo onaj unutarnji glas koji nam cijelo vrijeme govori „probaj“, „možeš ti to“, „što imaš za izgubiti“, „najgore što se može dogoditi je da ne uspiješ i vratiš se na početnu crtu od koje ponovno možeš krenuti naprijed“, čut ćemo sebe. A kada po prvi puta zaista čujemo sebe, to je trenutak kada vjerujemo. A kada povjerujemo u sebe, tada smo mi ona osoba na sastanku koja govori odvažno i bez zastajkivanja. Tada smo mi ti koji se ne boje naglas prezentirati novu ideju. Mi smo ti koji znamo koliko vrijedimo, bez obzira koliko vjerovali da vrijede drugi, jer svi smo mi u ovoj priči jednaki, svoji, ali drugačiji. Samopouzdanje je alat koji nam pomaže da to dokažemo i pokažemo svijetu, i zato nemojte šutjeti.

Vjerujte, govorite, razgovarajte, istražujte, ispitujte, recite svima ono u što vjerujete, ono što vas pokreće, ali isto tako poštujte druge. To je odraz pravog lidera, to je odraz samopouzdane osobe koja zna što želi i kako će to ostvariti. To je vaš odraz.