Kako nas greške čine savršenima?
Još uvijek razmišljate o onom trenutku kada je sve otišlo kvragu? Voljeli biste vratiti vrijeme i napraviti nešto drugačije? Smišljate drugačije scenarije, birate pametnije riječi i planirate drugačiji ishod? Čemu?
Kažu da se četiri stvari ne mogu vratiti: izgovorena riječ, bačena strijela, protekli život i propuštena prilika. Nije to baš u potpunosti istina, ali recite hvala na tome. Zašto se greške događaju? Shvatit ćete tek kasnije.
Koliko god bila “crna” situacija koju želite popraviti, ona je kao živi pijesak i povratkom na nju, te pokušavanjem da je popravite, napravili biste samo još gore. A čemu?
Stavite ruku na srce i priznajte sebi da je upravo ta, čak i najcrnja situacija, bila najbolja stvar koja vam se dogodila. Doista. Samo još niste toga svjesni.
Promijenite perspektivu
Dobili ste otkaz. Partner vas je ostavio. Osramotili ste se na velikoj zabavi. Niste briljirali na razgovoru za posao. Koja katastrofa!
Doista? Razmislite malo. Znači li otkaz da vas čeka još bolji posao, prekid da trebate više vremena za sebe ili drugačijeg partnera, blamaža na zabavi da ste trebali nekome simpatično zapasti za oko i neuspjeh na razgovoru za posao da ga uopće niste trebali? Možda vam zvuči kao klasična floskula popularne psihologije, ali doista – sve se događa s razlogom.
Pokušajte svoju “crnu” situaciju staviti u drugačiju perspektivu. Ostali ste na poslu kojeg baš i ne volite, vaša kolegica je dobila otkaz, a odmah potom je uz preporuku dobila deset puta bolji posao i sada vam se na kavi hvali kako joj se život iz temelja promijenio. Ima više vremena za druženja, više novaca za shopping i sretnija je jer ne ide na posao s grčem u želudcu. Koliko god bili sretni zbog nje, ne muči li vas to da ste to igrom slučaja mogli biti vi? Da ste samo vi dobili taj otkaz!
Greška kao metoda preusmjeravanja
U ljudskoj prirodi je da ne volimo promjene, da ih smatramo lošim i pogubnima, ali upravo te promjene, “crne situacije” i nesreće nam pomažu da iskočimo iz ležišta i napravimo zaokret u svom životu.
Možda smo u nekim svojih pothvatima toliko uporni da nas samo pogubna greška može odvojiti od tog puta koji u suštini nije za nas. Možda je jedini način da odustanemo od onoga što nije za nas taj da izgubimo na veliko.
Greške, gubitak i neuspjeh nikome nisu dragi, ali ako ih shvatimo kao novu priliku i novi početak, mogu biti najljepša stvar koju ćemo se kasnije sa zadovoljstvom sjećati.
Brojni su primjeri ljudi koji su doživjeli ogromne neuspjehe pred očima cijelog svijeta, ali upravo u njima su pronašli sebe i profitirali na krilima tih istih neuspjeha. Od poznate svjetske predavačice govora tijela koja je zbog neuspjelog startup pitcha ušla u područje neverbalne komunikacije da bi na kraju to postala njena multimilijunska karijera.
Greške kao put do savršenosti
Kao što je Michelangelo gledao na svoja djela kao oslobađanja iz nedefinirane gromade kamena ili mramora, tako su i naši životi ispunjeni greškama da bismo sa svakom greškom mogli eliminirati onaj nepotrebni dio kamena i postali još savršenija verzija sebe.
Pokušajte gledati na svaku grešku kao pokazatelj viška u vašem životu kojeg trebate odstraniti. Možda je to samo strah od javnog nastupa kojeg trebate pobijediti pa ste se zbog toga morali obrukati pred deset kolega na prezentaciji. Možda je to potreba da stalno govorite da iako vas to opterećuje zbog čega ste zaradili bolest zbog iscrpljenosti.
Što god vam se dogodilo u životu, umjesto pitanja “Zašto baš meni?” postavite si pitanje “Kako mi ovo može poslužiti?” i gledajte svoj život kako prerasta iz nezgrapne kamene gromade u prekrasno umjetničko djelo vrijedno divljenja.
Nemojte se bojati otpustiti višak – bio on u vidu vašeg partnera, prijatelja, materijalne stvari ili prilike. Ponekad manje donosi više – više sreće, osmijeha i prostora za nešto veće i bolje što zaslužujete.
Kad god vam se dogodi neka greška ili “crna situacija”, zahvalite se od srca jer vas je upravo ona učinila savršenijom. Možda to neće učiniti danas, ali zahvaljujući njoj već sutra bit ćete savršeniji od Michelangelovih djela! 😉