Burnout je oblik profesionalnog stresa, a označava ”sagorijevanje” ili ”izgaranje” te se odnosi na stanje fizičke, emocionalne i mentalne iscrpljenosti. Osim iscrpljenosti, kod burnouta karakteristični su osjećaji bespomoćnosti, beznađa, te negativni stavovi prema onom što osobu najviše okružuje, a to su posao i ljudi. Zanimljivo je da se burnout najčešće javlja kod osoba koji rade direktno s ljudima. 

Tri lica burnouta

Jedna od prvih istraživačica sindroma sagorijevanja, Christina Maslach pod pojmom sagorijevanja podrazumijeva tri stanja: emocionalnu iscrpljenost, depersonalizaciju i smanjeno osobno postignuće.

Emocionalna iscrpljenost se javlja zbog stalnog kontakta s drugim ljudima u poslovnom smislu, a karakterizira je osjećaj kada osoba više ne može kvalitetno raditi s drugima jer je potrošila sve emotivne zalihe.

Depersonalizacija predstavlja osjećaj bezosjećajnosti i ravnodušnosti prema klijentima. Taj osjećaj može prerasti u grub, negativan stav najpoznatiji kao neosjetljivost. Osoba postaje neosjetljiva za druge, te se počinje ponašati neprilagođeno. Udaljava se sve više od ljudi.

Smanjeno osobno postignuće nastaje kada osoba primjećuje da više nije toliko uspješna u onome što radi. Razvijaju se osjećaji neuspjeha i neadekvatnosti te dolazi do gubitka samopoštovanja. Sve navedeno može dovesti čak i do depresije. 

Zašto se javlja burnout?

Posao nam danas čini veliki dio života, a odnos koji imamo s poslom nam postaje sve važniji. Identitet i samopoštovanje koje gradimo često su usko povezani s onime čime se bavimo. Kada ostvarujemo dobar odnos prema poslu, tada smo proaktivni u njemu. Možemo reći da smo sretni, samouvjereni i energični. Kada se dogodi neslaganje između nas i posla, tada dolazi do sagorijevanja. Postajemo nesretni, iscrpljeni i spremni odustati od sadašnjeg posla, te potražiti novo radno mjesto. 

Sagorijevanje možemo opisati kao osjećaj koji je puno veći od osjećaja tuge ili lošeg dana. Ono predstavlja kronično stanje neusklađenosti s poslom, te može označavati značajnu krizu u životu. Stalno su prisutni iscrpljenost i stres. Noću ne spavamo, budimo se iscrpljeni, a kad se i naspavamo ubrzo opet dolazi do osjećaja iscrpljenosti. Ponekad netko i uzme pauzu od posla na neko vrijeme, ali kad se vrati odnos s poslom je i dalje loš kao i prije. Strast prema poslu je nestala, sada je prisutan negativan cinizam.

Sve vezano uz posao nam predstavlja teškoću – kolege su naporne, nadređeni predstavljaju prijetnju, klijenti s kojima svakodnevno moramo biti u kontaktu su postali teret. Osobne kvalitete koje su prije predstavljale napredak, sada polako blijede, ako nisu već potpuno nestale. Događa se da u posao počinjemo ulagati minimum. Energija i aktivna uključenost u posao su nestale. Gubimo razlog za nastavak rada, sve smo manje učinkoviti te dolazi do svakodnevnog postavljanja pitanja o vlastitim vrijednostima. Koliko vrijedimo? Vrijedimo li zapravo? Ima li smisla to što radimo? Kako krenuti dalje? Što napraviti? U kojem smjeru ići? Ovo su neka od pitanja na koja ne pronalazimo odgovor. Negativnosti vezane uz posao počinju se prelijevati na odnose s obitelji i prijateljima. 

Niste sami u tome

Sagorijevanje je najveći radni rizik 21. stoljeća kojeg ljudi doživljavaju i u porastu je. Ljudi su skloni okrivljavanju i usredotočenosti na ono loše. Umjesto da okrivljujemo sebe ili posao trebamo se usredotočiti na ono što je dobro i pokušati doći do promjena koje bi nas vodile prema navedenom dobru. 

Uvijek trebamo uzeti u obzir da su odnosi komplicirani i da ne postoji jedinstveno rješenje niti pristup koji vrijedi za svakoga od nas. Možemo probuditi kreativnost u sebi malim svakodnevnim stvarima i potaknuti fleksibilnost znajući da ne mora odmah sve biti kako smo zamislili.  Prisjetit ćemo se da za odnos treba vremena i strpljenja, pogotovo ako težimo tome da se odnos promijeni na bolje. Da bi došli do onoga što želimo, postavit ćemo dugoročan cilj koji uvijek treba biti pred nama, te ćemo prema postavljenom cilju planirati korake i biti ustrajni u njima. Najbolje je polako ali sigurno koračati prema postavljenom cilju.  

Odnos s poslom je velik dio svačijeg života i cilj svakoga je učiniti ga najboljim mogućim odnosom. Promjena posla nije nužno najbolje rješenje. Cilj je shvatiti uzrok, prepoznati simptome te započeti rad na sebi. Burnout je vezan za posao, ali radnom na sebi postižemo poboljšanje u širem spektru nošenja sa stresom, te na taj način preveniramo utjecaj stresa i na druga područja života.  

Anamarija Strabić

Psihoterapeutkinja pod supervizijom s pravcem Logoterapija i egzistencijalna analiza. Aktivno provodi psihoterapiju s klijentima. Iskustvo rada s ljudima stekla je kroz rad djecom i mladima, provodeći razne radionice. Za vrijeme studija volontirala je kroz razne udruge s osobama s invaliditetom. Velika je zaljubljenica u knjige i prirodu te slobodno vrijeme provodi čitajući, istražujući i planinareći.