Nakon što je diplomirala novinarstvo i prošla stručno osposobljavanje, mlada Splićanka Kate Bošković odvažila se zakoračiti u poduzetništvo i pokrenuti portal Slatkopedija s ciljem okupljanja svih ljubitelja slastica kao i onih iza kojih je više desetljeća iskustva u pripremi slastica.

  1. Kako si se odlučila krenuti u poduzetničke vode? 

Ulazak u poduzetničke vode dogodio se sasvim slučajno. Naime, u vrijeme kada se u mojoj glavi stvorila ideja o Slatkopediji bila sam na početku stručnog osposobljavanja za novinara u jednoj maloj splitskoj redakciji i u tom trenutku nisam ni razmišljala o nekom drugom poslu. Međutim,  razmišljajući o slasticama, shvatila sam da u Hrvatskoj ne postoji specijaliziran portal koji bi se bavi samo time pa sam nakon malo detaljnijeg proučavanja tržišta, shvatila sam da interes za ovu vrstu portala postoji, samo se netko trebao odlučiti na to da ga pokrene. Znala sam da posjedujem novinarsko znanje, ljubav prema slastičarstvu i veliku volju da baš ja uvedem jedan ovakav portal na naše tržište i zato sam hrabro zaplovila slatkim poduzetničkim vodama. Zanimljivo je da sam prije samog stručnog, u periodu kad sam tražila posao (oko pola godine) stalno mislila kako bih trebala nešto svoje pokrenuti, kako sigurno mogu nešto smisliti, ali tad kad sam „prisiljavala“ samu sebe ništa mi nije padalo na pamet. A onda kad sam imala posao, ničim izazvana, pojavila se ideja o Slatkopediji – pojavila i zauvijek sa mnom ostala.

  1. Koliko dugo si radila na stvaranju Slatkopedije? Možeš li nam izdvojiti neke svoje najveće izazove?

Cjelokupni proces od pojave ideje do realizacije trajao je oko četiri mjeseca, ali pravi, izazovni posao trajao je otprilike tri mjeseca. Izazova je bilo raznih. Neznanje odnosno nepoznavanje onoga što me očekuje možda je u tom trenutku bila moja najveća prednost jer sam ja sebe u početku zamišljala samo kako pišem i pregledavam tekstove, a onda sam u hodu otkrivala dizajniranje web stranice, programiranje, tajne marketinga, PR….  Najveći izazov – pa s obzirom na to da sam u trenutku kad je Slatkopedija pokrenuta, ja još bila na stručnom osposobljavanju, bio je pravi izazov uskladiti ta dva posla. Tih sam mjeseci puno radila i jako malo spavala, ali sam imala snažnu motivaciju pa mi ništa nije bilo teško.

  1. Koje osobine po tebi čine uspješnog poduzetnika? A koje su one najveće kočnice?

Dobar poduzetnik po meni prije svega mora biti jako uporan, vrijedan, temeljit i organiziran. Također, mislim da dobar poduzetnik mora znati izabrati prave ljude u svoj tim i da mora biti spreman učiti od onih koji znaju više od njega, prihvaćati tuđe savjete, ali bez da pogazi neke svoje odredbe. A kočnice… pa onaj tko misli da zna baš sve o svemu i da nema nikoga tko zna više od njega, neće dobro proći u poduzetništvu. Također, onaj koji nema dobru disciplinu i samokontrolu i tko ne zna upravljati svojim vremenom, ne može očekivati da će uspješno voditi posao. I na kraju, poduzetnik mora biti onaj tko zna razlučiti što je dobro za njegov posao, a što ne te mora biti dovoljno čvrst karakter da odlučno kaže ne idejama koje mogu našteti njegovom projektu.

  1. Koliko je važno u cijelom procesu imati podršku najbližih i naše sredine?

Podrška najbližih je jako  bitna. Ja sam imala tu sreću da su mene odmah podržale moja mama i sestre. One su ovaj projekt podržale i financijski i logistički, i u njega su uložile svoje vrijeme, znanje, rad i trud. Slatkopedija svoje ime duguje mojoj najstarijoj sestri Jeleni, koja je i financijski podržala projekt, dok je moja sestra Mirjana od samog početka radila za Slatkopediju – prvo kao administartor društvenih mreža, a zatim i kao novinarka. Tu su u samom početku bile i moje kolegice Ana Brkanlić i Iva Lukač koje su pisale tekstove za nas, davale mi savjete i svojim iskustvom puno doprinijele ostvarenju ove ideje. Njih dvije su i danas tu za nas, iako više nisu stalne članice redakcije. Bez njih, ali i bez niza drugih pojedinaca koji su na razne načine podržali ovu ideju, sasvim sigurno ne bih uspjela u ovomu. U cijelom ovom procesu podrška moje obitelji i bliskih prijatelja mi je bila i ostala najvažnija i na tomu sam im neizmjerno zahvalna. 

  1. Kako bi ocijenila poduzetničku klimu u Splitu? Jesu li mladi otvoreni za poduzetništvo i pruža li im se za to prilika?

U Splitu ima puno mladih ljudi s odličnim idejama – iz godine u godinu to se dokazuje nevjerojatnim rješenjima do kojih upravo Splićani dolaze. Mislim da oni najpoduzetniji ne čekaju da im se pruži prilika već je sami sebi stvore. Nikomu nije stalo do tvoje ideje i tvog projekta kao tebi i ako čekaš da ti netko pruži priliku nećeš daleko dogurati. Mislim da su to mnogi Splićani shvatili i da se stvarno bore za sebe i svoje mjesto pod suncem. Vjerujem da je tako i u ostalim dijelovima Hrvatske – oni koji iskreno vjeruju u sebe i u svoj projekt neće čekati da im drugi stvore idealne uvjete za pokretanje tog projekta – sami će ih sebi stvoriti.

  1. Koliko je naše društvo otvoreno za poduzetničke inicijative?

Pa nisam sklona generalizaciji tako da ne bih mogla dati ocjenu našeg društva kad je poduzetništvo u pitanju. Mogu reći da je iznimno važan nastup osobe koja prezentira svoje ideje – ako dovoljno vjerujete u to što radite, onda će i društvo kad-tad podržati vašu poduzetničku inicijativu.

  1. Planira li se Slatkopedija širiti i u offline svijet kroz neka slatka događanja? Koji su planovi za budućnost?

Planova za budućnost je mnogo. Naravno, njih ljubomorno čuvamo dok ne dođu pred samu realizaciju. Ono što nam je najvažnije bilo u ovoj prvoj godini našeg postojanja jest predstaviti se publici kao ozbiljan medij koji na profesionalan način prati najslađi dio naših života. Prvi rođendan na se bliži, s njim dolaze i neke nove želje i planovi o kojima ćemo na vrijeme obavijestiti i sve Shhhefice zaljubljene u slastice.

  1. Što bi poručila svim mladima koji napuštaju Hrvatsku vjerujući da ovdje nemaju pravih prilika?

Poručila bih im da se ne predaju bez borbe. Istina je da situacija nije idealna, ali nije ni realno očekivati da će ikad biti idealno. Treba biti hrabar, dati sve od sebe i pokušati. Opcija odlaska se uvijek može realizirati ako na kraju ipak sve propadne. Međutim, ako imate ideju za koju vjerujete da se može ostvariti, da može promijeniti nešto – pokušajte, dajte sve od sebe i budite uporni. Što je najgore što vam se može dogoditi? Neuspjeh? Bolje znati da si pokušao realizirati svoje snove nego se jednom u budućnosti pitati što bi bilo da sam pokušao? Nemojte govoriti da su vaši snovi neostvarivi – počnite raditi danas i možda ih ostvarite već sutra.