Znate li koliko vremena provodite na Facebooku i Instagramu, WhatsApp-u i drugim mrežama?

Koliko provedeno vrijeme na društvenim mrežama koristite za učenje i usvajanje vještina, a koliko besciljno scrollajući kad vam je dosadno ili tipkajući s nepoznatim ljudima? Čini li vas to vrijeme ispunjenijima, sretnijima, poletnijima? Osjećate li da vam kvalitetu života diže na novu, veću razinu?

Vrijeme provedeno online ili offline

Razvojem tehnologije i nastankom društvenih mreža poput Facebooka, Instagrama, Vibera, Whatsappa, Tindera štošta  se promijenilo. Vjerojatno ste se i sami zatekli na kavi s grupom prijatelja, kava je ispred vas i družite se…s mobitelom. Tužno, zar ne? Svijet je postao globalno selo, sve nam je na dlanu. Svi smo si blizu, a tako daleko. Mogućnost izbora je ogromna, no prevelikim izborom kvaliteta ponuđenog opada. Samo listamo, swipeamo, tražimo stalno nešto novo. Ne družimo se uživo, ne komuniciramo verbalno nego preko ekrana. Trošimo jako puno energije na održavanje virtualnih odnosa s ljudima koje površno ili gotovo nikako ne znamo, a u stvarnom životu ispred nas prolaze kvalitetni i vrijedni ljudi. Mi to ne vidimo zaslijepljeni „izborima“ i svjetlom ekrana. Ono nam pruža šarenilo, zabavu, jednostavnu komunikaciju, ne trebamo se truditi , samo malo emoticona ubacimo i sve je opet na mjestu. S druge strane; stvarni život je realan, ponekad težak, pun prepreka, traži od nas da se trudimo, da radimo na odnosu, da ulažemo sebe u odnos s prijateljem, partnerom ili partnericom, s kolegama na poslu.

Kako koristiti tehnologiju, a ne da ona koristi nas?

Tehnologija i aplikacije, kao i sve drugo u životu imaju i dobre i loše strane. Loše strane su otuđenost, prevelika mogućnost izbora, površni,lažni odnosi i životi, rasipanje energije na nepotrebne stvari i ljude. Dobre strane su mogućnost učenja, usvajanja novih znanja i vještina, uspostavljanje poslovnih suradnji i kontakata i sl. Nesigurnosti, manjak samopouzdanja i potreba da nam netko laska čini nas „lakim plijenom“ za sve vrste aplikacija koje nam se nude. Njima gradimo površan, lažni odnos jer je tako lakše nego se uhvatiti u koštac s onim stvarnim. Zato jako puno gubimo u realnom svijetu. Raspršeni smo, rastrgani na sto strana, uključeni u odnos s par osoba istovremeno. I svi gubimo. A možda oko nas postoje oni pravi prijatelji koji su vrijedni pažnje i ulaganja. Trebamo raditi na sebi, pronaći razloge svoje nesigurnosti i suočiti se s njom. Jedino tako ćemo biti otvoreni za dublje i kvalitetne odnose.

Društvene mreže trebaju biti nadogradnja, a ne zamjena stvarnih odnosa. Trebaju nam koristiti za rast i biti poveznica sa svijetom, a ne nešto što nas čini otuđenijim od drugih i od naših snova.