Nakon godinu dana u poduzetništvu,  kad se osvrnem iza sebe, mogu na prste jedne ruke nabrojati ljude koji su se iskreno radovali mojim uspjesima.

Uzbudljivi svijet poduzetništva u potpunosti me je izvukao iz zone komfora i bacio u ono čega sam se najviše plašila – networkinga. Iako mnogi ljudi kad ulaze u poduzetništvo najviše strahuju od neuspjeha, meni on nije bio ni na kraj pameti jer sam znala da ako želim uspjeti moram se “baciti među vukove” i savladati vještinu networkinga. O tome ovisi moj uspjeh – ili plivaj ili potoni. Bila sam u pravu jer što sam više upoznavala novih ljudi i uspješno prolazila brojne networking evente, to se više prilika otvaralo u mom životu i uspjesi su se počeli nizati. Paralelno s uspjesima i novim otvorenim vratima, brojna vrata su se za mene počela zatvarati i to od ljudi koji su mi emotivno puno značili.

Na muci se poznaju junaci – na uspjehu se poznaju prijatelji 

Bila to ljubomora ili moje tek izgrađeno samopouzdanje, odnosi s mnogim ljudima više nisu funkcionirali. Računali biste da što ste uspješniji, imate oko sebe više “prijatelja”. Ja sam ih, eto, imala manje. Čak dok su mi drugi pisali poruke pohvale, moji “prijatelji” bi mi pisali zajedljive komentare i kritike koje su bile sve, samo ne konstruktivne. Srećom, kako idete naprijed, svi oni krivi ljudi u vašem životu se nekako udalje i “otpadnu”, kao trulo voće s grane koja teži novim, zdravijim pupoljcima i ukusnijim plodovima.

 Možeš biti dobar ali ne bolji od mene

Nova poznanstva u mom životu donijela su dosta dobrih ljudi i lijepe podrške, no kako su moji uspjesi rasli, na dosta suptilniji način, čak i podrška tih ljudi je počela blijediti. Dok sam bila na početku, gledali su me kao mladu i punu ideja, ali im nisam bila “prijetnja” već samo vjerni fan koji će bacati reflektor na njihovu veličanstvenost. Kada je moj reflektor počeo bacati svjetlo i na mene, ta vrsta prijateljstva, podrške i suradnje im više nije odgovarala. Polako su se počeli udaljavati i zatvarati svoja vrata, a nisu izostali ni zlobni komentari kojima su pokušali umanjiti moje uspjehe i rad. Nije li to doista tužno, umjesto da netko bude sretan što rasteš jer možete rasti još više zajedno, ta osoba pokušava zatrovati plod tvog rada, a istovremeno i svoj.

Ruka ruku mije

Zajedno smo snažniji u svemu i možemo napraviti čuda, ali to “zajedno” ne znači da ja tebi, a ti meni nikad ne.

Kako se moje ime počelo pojavljivati u medijima, kako to obično biva, krenuli su mi se javljati davno zaboravljeni “prijatelji” kao i oni novi koji me “jedva čekaju upoznati”. Naivna kakva (priznajem da) jesam, odmah bih im uzvratila poziv i otišla s njima na kavu da bi oni, već u drugoj rečenici otkrili svoje prave namjere. (Opet naivna) najčešće bih im izašla u susret jer doista volim pomagati drugim ljudima i to me jako veseli, osobito kad znam da netko nema značajne prihode s kojima bi me mogao platiti. Volim surađivati s drugima, podržavati i uzdizati dobre ljude i priče, no, ovo su bili slučajevi koji bi besramno tražili sve od mene, bez ikakve i najmanje namjere da mi na to barem kažu hvala.

Priznajem, i sama sam se javljala ljudima uspješnijima od sebe, radim to i danas, ali kako im nisam mogla platiti, uvijek bih se “grizla” i tražila neke načine da im uzvratim uslugu. Tako valjda treba biti, ako je netko dobar prema tebi, ti budeš dobar prema njemu. Ja čak volim vratiti i duplo, zbog sebe jer mene to čini sretnijom. No, ovi “prijatelji” ne samo da nisu imali nikakvu namjeru uzvratiti uslugu ni lijepom riječi već uopće nisu ni pokušali sagledati stvari iz moje perspektive. Zašto bih ja tebi (još ako si bahat) pomagala? Koliko god da se smatram dobrom osobom, nisam Majka Tereza, a i da jesam, znam da bi s tom jednom napravljenom uslugom, otvorila još stotinu novih i “ropstvo” se nikad ne bi završilo, a proporcionalno broju usluga, te osobe bi me i manje cijenile.

Vrijeme je najveće bogatstvo, pazite na koga ga trošite

Kako sam starija, sve više shvaćam vrijednost vremena. Cijenim ga daleko više od novca ili bilo čega što život može ponuditi. Na sve ću pristati, samo molim te, nemoj trošiti moje vrijeme uzalud. Drugi ljudi na vaše vrijeme obično gledaju kao na besplatnu (kako kažu – državnu) imovinu i misle da time što ćete se s njima naći na kavi ili odraditi jedan event ili uslugu za njih pro bono, vi ništa ne gubite. Da, gubim, jako puno propuštenih prilika kao što su dobre knjige, nove ideje, projekti, bolji i kvalitetniji ljudi koji imaju dobre namjere… Nemojte me krivo shvatiti, za prave prijatelje sam spremna zaustaviti cijeli svoj svijet i preletjeti pola planete da budem uz njih, za dobre ljude, priče i ideje također, sve ću napraviti da ih podržim jer ih svijet treba, ali za iskorištavače koji vide samo sebe i svoje interese doista nemam vremena.

Osobito jer znam kako se to završava, što više daješ, više ti traže i uzimaju, a samim tim te sve manje i manje poštuju jer čim ti tako puno od sebe daješ, mora da ti to nije teško i da ništa ne vrijedi. Kad izvuku sve iz vas što mogu, nastavit će dalje do nove “žrtve” i tako ukrug,a kad vi zatrebate nešto, korisnik odjednom nije dostupan. Mnogi to ne rade iz zlobe nego im je takva priroda. Neki ljudi su dosta vještiji u primanju, nego u davanju. Ne trebate ih kriviti, samo ih trebate udaljiti iz svog života i potražiti one koji vas istinski cijene i poštuju te teže zdravom balansu u odnosima.