Misli za zahvalan kraj i radostan početak 2019. godine
Odbrojavamo sitno do kraja 2018. godine, one koja nam je sigurno dala mnoštvo izazova iz kojih smo trebali naučiti vrijednost vlastite odlučnosti, ljubavi prema sebi i drugima te hrabrih koraka u smjeru svega onoga što nazivamo srećom.
U onim lošim trenucima često zaboravljamo širu sliku i ne uspijevamo vidjeti kako sve to loše služi u nastajanju osobe kakva smo poželjeli postati. S vremenom shvatimo da smo predugo stajali iza vrata koja su se za nas zatvorila, da postoji toliko drugih koji za nas čekaju otvorena i spremna da istražimo njihova blaga te za sebe odaberemo ona najbolja. Napravimo to u Novoj, 2019. godini. Krenimo u avanturu promjene i istraživanja svijeta oko sebe.
Zašto tako teško puštamo ono što je prošlo?
Kao ljudska bića težimo sigurnosti i stabilnosti pa čak i ako ona za nas znači suze i patnju. Radije bismo imali poznatu nesreću nego potencijalnu sreću za koju se trebamo protegnuti i riskirati da možda usput padnemo i ozlijedimo se. Dok čekamo previše u svojoj zoni komfora, život nam sam počne oduzimati stvari, ljude i situacije koje nam više ne služe. A mi i dalje kao uplakana djeca žalimo za starom igračkom koju smo davno prerasli.
Pustite sve ono što vam više ne služi pa barem to bili vaši dugogodišnji prijatelji i odnosi za koje ste duboko vezani. Oprostite drugima što ne nastavljaju istim putem kao vi i ispraznite svoje srce od gorčine i zamjeranja. Vrijeme je da objeručke prihvatite nove ljude koji vam dolaze u susret, a s kojima ćete nastaviti putovanje u smjeru kojem ste zaželjeli. Uvijek dobivamo ono što nam treba, a gubimo ono što nam više ne treba za našu sljedeću razinu života.
Zašto je teško biti zahvalan na lošem?
Učili su nas da kažemo hvala na svemu što nam se sviđa i što nam je ugodno, kao da je to jedino što nam koristi. Ponekad nam daleko više koriste tuđe kritike, podmetnute noge i izdaje jer ma koliko bolne bile, one sa sobom nose naš dar transformacije.
Bez obzira što se nekada ne možemo prepoznati u djelima drugih i ne znamo čime smo ih zaslužili, možemo uvijek tim istim ljudima i djelima zahvaliti što su nas osvijestili da postoje situacije i ljudi koji na svijet gledaju drugačije od nas i da ćemo kroz život trebati prihvaćati i ono što ne razumijemo. To ne znači da ne trebamo postaviti granice i zaštiti se od tuđih zlih namjera i djela, ali ne moramo postati i činiti isto kao i oni, a osobito ne trebamo dopustiti da nas skrenu s našeg puta i ispune naša srca gorčinom.
Tornado sreće u 2019.
Za Novu godinu želim vam da iskusite tornado istinske sreće. Da se ne uspijete snaći, a da vas već obuzme i ponese u vaše istinsko biće koje je nevino i razigrano kao malo dijete. Želim vam da bez obzira što vam drugi činili, da im budete svjetlo, a ne tama. Budite oličje dobrog i svježi povjetarac koji krijepi od negativnih misli i ljudi. Budite oni koji slave i podržavaju druge, a ne oni koji ih spotiču i kritiziraju. Ako ne zbog njih, onda zbog sebe. Vi ćete se bolje osjećati s osmijehom na licu i ispruženom rukom, a ne grčem u trbuhu i tugom u srcu.
Budite oni koji obogaćuju tuđe živote i čine ih uzvišenijima. Barem osmijehom, toplom riječju i sitnim znacima pažnje. A ako uvidite da u nečemu ne možete pomoći drugima, pomaknite se i ostavite prostor drugim ljudima koji mogu napraviti razliku. Vi idite tamo gdje ste potrebni, gdje vas slave, a ne samo toleriraju. Budite svjetlo drugima i prepustite se tornadu sreće koji vas očekuje.