Koliko puta ste u životu čuli da za nekoga govore da je perfekcionist ili ste možda to sami za sebe izgovorili?

Često u svakodnevnom životu čujemo taj pojam, o njemu se obično govori kada se želi reći da je netko možda pretjerano pedantan, ima nerealne ciljeve, previše je kritičan i nikada mu ništa nije dovoljno dobro. Perfekcionizam se definira kao težnja za savršenošću u svakom poslu koji se obavlja. Osoba koja se tako ponaša uvijek ima težnju da napravi najbolje i najviše što može, a obično ni tada nije dovoljno dobro. Naravno, ništa nije crno- bijelo. Svako naše ponašanje bilo uvjetovano okolinom ili odgojem ili stečeno kroz djetinjstvo i mladost oblikuje nas u osobe kakve danas jesmo. Svi mi imamo neke želje i ciljeve koje želimo ostvariti. Većina nas se „opravdava“ upravo pojmom perfekcionist kako bi još malo odgodili početak ostvarenja nekog cilja.

Koliko nas strah koči u ostvarenju želja?

Ono što je najteže priznati sebi, a i svima ostalima je kako nas je zapravo strah. Kako nismo sigurni u sebe, često si dovoljno ne vjerujemo i nismo sigurni u svoje potencijale i vrijednosti. Kada se usredotočimo na svoje ciljeve, zapišemo ih na papir i vizualiziramo obično iza toga slijedi hrpa razloga zašto ne krenuti odmah u ostvarenje. I često je to taj izgovor:“ Ma, ja sam ti perfekcionist!“ prisutan.  Čekat  ću idući mjesec ili iduću godinu da prilike budu bolje, da mi dođe inspiracija, bolje vremenske i ekonomske prilike ili jednostavno sunčan dan pa ću nekako to moći napokon odraditi. Izgovori nas drže u statusu quo  i blokiraju nas ka putu uspjeha i življenja, a ne preživljavanja života! Ograničenja koja smo si sami nametnuli uslijed životnih događaja nam onemogućuju puni potencijal življenja i napretka. Bilo da želimo upisati tečaj ili neku edukaciju, započeti pisati blog ili razriješiti i prekinuti neke odnose, strah je taj koji nas koči. Strah od promjene. Strah od novoga i nepoznatoga. Nekako se lakše mirimo sa situacijom u kojoj se nalazimo jer nam je poznata i sigurna, nemamo hrabrosti promijeniti naočigled loše stvari i početi napokon živjeti. Put ka življenju života je put u promjenu i ulaganje u sebe. Svaki dan. Uvijek.

Kako se osloboditi okova straha i krenuti u novi život?

Ograničenja koja imamo od djetinjstva pa sve do danas toliko su duboko u nama da ih ne možemo preko noći promijeniti, no ono što svakako možemo je da svaki dan u svoju svakodnevicu unesemo nešto novo. Počnite od malih stvari poput ustajanja ujutro na vrijeme, bez produžetka alarma. Napravite si zdravi doručak, pročitajte ulomak neke motivirajuće knjige ili pogledajte video na You Tube-u. Napišite si na list papira ciljeve i želje za određeno  razdoblje, radilo se to o godini, dvije ili par mjeseci. Napravite realan plan kako ih postići te počnite od manjih ka većima. Bez grižnje savjesti odbacite odnose koji vas ne ispunjavaju i okružite se ljudima koji zrače pozitivnom energijom i koji vas mogu naučiti novim stvarima.Koliko god bilo teško prekinuti neke odnose jer vas možda za njih vežu uspomene i dugogodišnje poznanstvo, budite potpuno iskreni prema sebi zapitajte se što je to što vas drži vezanima za neke osobe? Koliko vas one inspiriraju i pune pozitivno energijom? Koliko možete naučiti od njih? Kada si iskreno,do srži odgovorite na ova pitanja iskristalizirat će vam se neke stvari.

Počnite dan za zahvalnošću.  Volite sebe. Odite u prirodu, vježbajte, upišite neki ples. Upoznajte se nanovo sami sa sobom i laganim korakom gradite sebe i bolju budućnost. Bez straha. Vjerujte si. Svatko od nas ima neki talent, potencijal za nešto, dopustite si otkriti koji je vaš.