Zašto se bojimo priznati da je život koji živimo rezultat naših odluka? Nije li bolje sjesti za upravljač nego se voziti na stražnjem sjedalu i kriviti cijeli svijet jer nismo na mjestu na kojem želimo biti?

 „Nisam imala izbora, morala sam to napraviti“, kažeš dok se opravdavaš zašto ipak danas ne živiš svoje snove. „Znaš, situacija je teška i moraš prihvatiti ono što se nudi jer ne znaš kad će ti se nešto drugo ponuditi i hoće li uopće.“ Dovoljno jako opravdanje?

Koliko je obeshrabrujuće i skučeno živjeti na takav način, misleći da ti se stvari događaju i da ih moraš prihvatiti takve kakve jesu jer nema boljih pa daj što daš.

Bolje u patnji nego u krivnji

Veliki broj ljudi živi u uvjerenju da njihovim životom upravlja „loša sreća“, da nemaju prilike kao što ih imaju drugi i da žive životom u kojem se osjećaju zatočeno zato što boje izgubiti i to malo „manje lošeg“ što imaju. Koliko god bio pakao živjeti u takvom uvjerenju, nekako je i olakšanje. Nikada ne trebaš preuzeti odgovornost za svoje odluke niti kriviti se za njih. Lakše je kukati nad lošom sudbinom. To je sigurno. Zamisli da probaš i ne uspiješ. Koga onda kriviti? Možemo li živjeti s tolikom količinom krivnje ako imamo potpunu odgovonost za sve što nam se dogodi u životu?

Sreća prati hrabre

Jednom u deset godina patnje odlučiš riskirati i gle, dobiješ što želiš! Obično tada ljudi ti kažu: „Znaš, sreća prati hrabre“. No, tad se zamisliš, što ako me idući put ne bude pratila? Hm, bolje da nakon ovog rizika se „smirim malo“, da ne iskušavam sreću. Koja sreća je to? Živjeti život hvatajući rijetke trenutke sreće u bojazni da će toliko kratko trajati. Nije ni čudo da postajemo sebični oko lijepih stvari koje nam se događaju i ne dijelimo ih s drugima kad su toliko „ograničeni“ i kratkog trajanja. U stvarnosti, sreća vas ne prati, ona se lovi. Tako što idete za onim što želite bez obzira na sve prepreke. Što više radite i uporni ste, više sreće imate.

Moraš poznavati pravila da bi ih kršio

Kad odlučiš biti igrač,  a ne pijun nije sve samo baš tako jednostavno – uzmi što želiš. Život je igra za koju trebaš znanje i vještine, ali je važno spoznati da je možeš igrati, a ne biti samo statist ili tuđi igrač. Onda kad ljudi odluče postati igrači, kažu: Hm, nije to baš tako, ne možeš baš kontrolirati sudbinu i vanjske uvjete. Ipak ti se neke stvari „događaju“. Ne, one ti se događaju jer im to dopuštaš. Ti imaš apsolutnu moć nad svojim reakcijama toliko da te niti jedna stvar na svijetu ne može poremetiti niti uznemiriti. Ti si ta koja dozvoljava da te stvari uznemire. Ti si ta koji pušta da ti nešto pokvari planove. Uvijek postoji zaobilaznica, neovisno o svim preprekama na putu. Oni koji vjeruju u svoj put vide dalje od prepreka i pronalaze svoje rješenje. Pronalaze, ono im se ne događa.

Traži i dobit ćeš < Traži i naći ćeš

Prestani čekati bolji dan, bolje uvjete i bolji život. Prestani stavljati svoju sreću u ruke drugih ljudi jer će je (možda nenamjerno) ispustiti. Uostalom, nije ona za njihove ruke, ona je za tvoje. Prestani odricati se svoje moći zarad „bezbrižnog“ života bez odgovornosti. Odgovornost je možda veliko breme, ali dugoročno, biti pijun u cijeloj igri je najteže breme koje možeš nositi.

Pijun ili igrač?

Zamisli slobodu koja postoji na drugoj strani zatvora svakodnevnice u kojoj živiš? Možeš birati tko biti, s kim biti i kako biti. Disati punim plućima, tražiti, naći, voljeti…

Samo jedna odluka stoji na putu do toga.  Odluka da sjedneš za upravljač i upustiš se u avanturu svog života!

Sretno! ?