Ako ste poželjeli nekada naučiti nekog stranca hrvatski jezik, sada imate zabavno rješenje! Kristina Pavlić, vlasnica škole za učenje hrvatskog jezika Krečionica, osmislila je CROCARDS – posebne dizajnerske kartice za učenje hrvatskog jezika čiji dizajn potpisuje Magdalena Krpina Zdilar.

CROCARDS

CROCARDS je serija od 100 ilustriranih kartica koji početnicima pomažu proširiti vokabular, ali i naučiti rečenične strukture budući da je svaka riječ s kartice smještena i u rečenicu.

1. Kako ste došli na ideju za CROCARDS?

Vrlo jednostavno. CROCARDS-i nastaju iz puke potrebe. Jako puno materijala za nastavu izrađivala sam sama, a krajnji rezultat nije me u potpunosti zadovoljavao. Počela sam razmišljati o osnovi, bazi; to bi bili takozvani flashcardsi  koji su itekako zastupljeni u podučavanju ostalih stranih jezika. Bilo je logično ponuditi takav proizvod i na tržištu materijala za podučavanje hrvatskog jezika. 

2. Zašto je važno učiti strane jezike na zabavan način?

Sve je važno učiti na zabavan način, a pogotovo nešto tako “živo” kao što je jezik. Jednostavno zato što na taj način zaista učimo; usvajamo, primamo, “upijamo” jezik kako svjesno tako i nesvjesno. Ja imam sreću da moju učionicu čine motivirani ljudi koji dolaze s jakom željom/potrebom jezik što prije usvojiti. Ali kada motivacije manjka, zadatak je profesora probuditi je kod polaznika. Vjerujte, svi se žele igrati/zabaviti/smijati; pogotovo odrasli, poslovni ljudi 🙂

3. Što je za Vas uspjeh? Smatrate li se uspješnom?

Za mene je uspjeh kada ste mirni sami sa sobom. Kada se napokon vidite onakvom kakvom želite biti / morate biti u najpozitivnijem smislu. Trebalo je dosta vremena; nije mi žao truda, odricanja, “gorućeg htijenja”. Zbog prethodno izrečenog, da, smatram se uspješnom.

4. Kako je biti poduzetnik u Hrvatskoj i kako je Vaš poduzetnički put tekao?

Tek sam odnedavno u potpunosti posvećena Krečionici koja postoji od 2015. godine. Tri sam godine radila dva posla; do 16 sati odrađivala sam administrativne poslove u firmi na čijem je čelu moj tata, a zatim bih jurila u učionicu i održavala satove. Nastava bi se vrlo često održavala i u dane vikenda, praznika. Znala sam “po što idem” pa je utoliko taj ritam bio podnošljiviji. Naravno, “skočila” bih i ranije da nije bilo još i te subjektivno-emotivne komponente obiteljskih odnosa upletenih u posao. Sada sam i više nego zadovoljna, sretna, ispunjena. Posao buja, raste, nitko sretniji od mene. Ima puno izazova, puno stvari prema kojima osjećam averziju, a moram se njima baviti, učim svaki dan i to ne prestaje!  Ali, činjenica da sam apsolutni gospodar svog vremena pa čak i onda kada mi radni dan traje 6 – 24, neprocjenjiva je.

5. Što je najvažnije što ste kroz svoj posao naučili o sebi, a što je ono čega ste se “morali riješiti”?

Naučila sam da mogu kontrolirati stres. A to je izuzetno bitno 🙂 Naučila sam se strpljivosti. Još mi malo treba da naučim ljudima reći ne 🙂 Morala sam se riješiti svoje izražene nestrpljivosti, odbaciti očekivanja, odbaciti vlastita “treperenja”. Sada je glava hladna, hladnija…ili su to samo uvjerenja? 🙂

6. Kada biste 5 godina mlađoj sebi mogli nešto poručiti, što biste si poručili?

“Draga Kristina, u redu je biti na Sljemenu 7 – 20h i to ne znači da si izgubila dan. Kristina, ne zalijeći se, ne brzaj, smiri se. Uvijek, ali baš uvijek, vodi se instinktom. Prigrli ga već jednom, vrijeme je. :)”