Od Rijeke do Londona, od rada u poduzetničkim inkubatorima do vlastitog biznisa… Riječanka Marija Butković prošla je daleki put i došla do velikog uspjeha! Nagrade, intervjui i  užurbani život u europskoj meki za start-upove, danas je Marijina stvarnost.
  1. London, kiša i… Kisha… sjećaš li se kako je sve krenulo i koliko te je to iskustvo promijenilo?

Naravno da se sjećam. 🙂 Sve je počelo 2014. godine kada je ideja izvorno nastala kao posljedica nekoliko vrlo kišnih i vjetrovitih tjedana, kada su moji suosnivači Andrija Čolak i Goran Čandrlić zaključili kako je baš tada pravi trenutak da dizajniramo i napravimo naš vlastiti brend kišobrana koji ne samo da će biti maksimalno vjetrootporan, nego ga se i neće moći izgubiti. Ja sam se timu priključila u prosincu 2014. Timu je tada trebao netko tko bi se posvetio PR-u i društvenim mrežama, a to je i do danas većinom moja uloga, uz komunikaciju sa investitorima. Trenutno nas je u timu šest suosnivača, a tu je još nekoliko vrijednih članova koji pomažu prvenstveno sa logistikom oko slanja i pakiranja kišobrana. Kad razvijate hardverski proizvod, naučite jako puno o poslovanju, a kako je Kisha je moj prvi “pravi” poduzetnički poduhvat zaista mogu reći da sam puno naučila, ne samo o businessu općenito, nego i o samoj sebi.

  1. Osnivačica si i Women of Wearables, kako si došla na tu ideju i kakva su tvoja iskustva, kako je biti žena u pretežno “muškoj” industriji?

Još otkako smo lansirali Kishu u prosincu 2014. godine, shvatila sam da u svijetu tehnologije nema puno žena, a posebice ne u svijetu wearables tehnologije, IoT-a (Internet of Things), i sl. Tzv. fitness trackeri poput Fitbita, pametni satovi kao što je iWatch i sl. proizvodi su koji su još uvijek prva asocijacija na wearable tech gadgete, i uglavnom su dizajnirani od strane muškaraca za muškarce. Naime, veliku većinu takvih proizvoda prosječna žena ne bi koristila, ne zato što možda misle da im to ne bi koristilo, nego jednostavno zato što im vizualno nisu zanimljivi i ne rješavaju problem koji imaju same žene. To me potaklo na razmišljanje o tome kako je nužno stvoriti zajednicu žena u ovim industrijama, omogućiti im da se povežu, razmjenjuju iskustva i na taj način same sebi stvore visibility. Kad kažem žene, mislim pritom na dizajnerice, inženjere, znanstvenice, sve one koje na neki način pronalaze svoju ulogu u ovim industrijama, neovisno o tome imaju li ili nemaju tehničko obrazovanje. Ženama nije lako u tech industriji, puno nas je manje nego muškaraca, teže dolazimo na visoke pozicije u korporacijama i puno se više moramo dokazivati nego muškarci ako želimo napredovati u karijeri. To je činjenica.

2016-te nastala je organizacija Women of Wearables, zajednica žena u wearables, fashion tech, IoT (Internet of Things) i VR/AR (virtual and augmented reality) industrijama. To su sve industrije koje su se pojavile unazad zadnjih nekoliko godina i sve su još u ranim fazama svog razvoja. Međutim, kako nije postojala zajednica za žene u baš tim industrijama, bio je to znak da je pravo vrijeme započeti baš tako nešto. U Londonu trenutno djeluje preko 30 različitih grupa i organizacija za žene u tech svijetu, i ponosna sam da je moja organizacija jedna od njih.

  1. Kako bi opisala poduzetničku klimu u Hrvatskoj? Planiraš li raditi nešto u rodnoj Rijeci ili ti je fokus na Londonu?

Fokus je zasada na Londonu, iako još uvijek rado pamtim moje prve startup dane u Rijeci gdje sam dio tamošnje startup zajednice kao mentor u riječkom startup inkubatoru. Hrvatska se dosta pokreće što se tiče svijesti o startupima i iako je još uvijek u ranoj fazi, cijeli ekosustav je značajno drugačiji sada nego prije recimo nekoliko godina. To je dobro i nadam se da će se tako i nastaviti.

  1. Koja je bila za tebe “najteža lekcija” u poslovnom svijetu i kako si je savladala?

Puno je lekcija koje naučite jednom kada krenete u svijet poduzetništva. Kao prvo, morate razviti samopuzdanje da to možete, da ste itekako sposobne za biti same svoj šef, i da čak i ako nešto ne znate, to možete naučiti. Nitko ne zna sve, ali je ključno biti prilagodljiv i znati gdje potražiti odgovor. Također, ključno je okružiti se ljudima koji su jednako strastveni u onom što rade kao i vi jer je puno lakše graditi business kad ste u takvoj okolini. Treba biti strpljiv, jer uspjeh se gradi i ne dolazi preko noći, a poduzetništvo je maraton, a ne sprint, stoga je jako važno biti mentalno spreman na to, na činjenicu da neće sve uvijek ići lako i da ćete kao i svi raditi greške na tom putu. Međutim, sama činjenica da ste se odlučiti krenuti u svijet poduzetništva i u građenje svog businessa je već veliki korak naprijed, stoga svaki dan slavite male uspjehe i budite zahvalni na onom što ste već postigli. Vjerujte mi, postigli ste više nego što mislite.

  1. Možeš li usporediti život u Hrvatskoj i u inozemstvu – što je ono na čemu trebamo raditi, a što nikako ne smijemo izgubiti?

Mislim da je Hrvatska upravo zato što je tako mala, lakša za život u smislu tempa života. U velikom gradu vam treba sat vremena samo da stignete u drugi kvart na drugom kraju grada. Također, U Hrvatskoj ljudi u prosjeku rade manje nego u Londonu, ovdje je radni dan od 12 sati normalna stvar. To jest i nije dobro. Nekad jednostavno treba raditi puno, a nekad pametnije. Međutim, ovdje ako se trudite i radite to se jako brzo prepozna. Imam osjećaj da u Hrvatskoj taj put do uspjeha puno duže traje, mislim da bi se puno brže trebalo prepoznati kvalitetne i sposobne ljude i truditi se svim silama zadržati ih. Što se tiče samog poduzetništva, ovdje postoji cijeli niz poticaja za poduzetnike, država na sve načine nastoji olakšati startupima i malim firmama da opstanu i stvore nova radna mjesta, legislativa je puno transparentnija i manje kompleksna, što sve automatski čini i poslovanje lakšim i jednostavnijim. Stoga mislim da svakako treba implementirati dobre prakse koje postoje vani kako bi se olakšalo poslovanje malim i srednjim poduzetnicima na kojima počiva gospodarstvo. U Engleskoj mala i srednja poduzeća čine 2/3 poduzetničke strukture, pa nije ni čudo da je samo prošle godine registrirano više od 600,000 novih tvrtki.

  1. Kada bi mogla poručiti nešto 5 godina mlađoj sebi, što bi si poručila?

Da se ne bojim promjene i odlaska i svoje zone komfora jer je to jedini pravi način da se nešto nauči. Promjena karijere je stresna i puna nedoumica, ali nosi puno predivnih iskustava i nagrada, iako nije za svakog. Ako imate taj neki poduzetnički duh i imate neku ideju ili jednostavno više ne želite raditi za nekog drugog, učinite taj korak i jednostavno pokrenite svoj business. Uvijek se možete vratiti na staro i na posao 9-5. Ali važno je probati.