Uspješna direktorica konzultantske tvrtke Ramiro i iskusna psihologinja, Tanja Pureta, pokretanjem vlastite tvrtke prije 15 godina suočila se s mnoštvom izazova koje je uspješno nadvladala, a danas pomaže vodećim hrvatskim tvrtkama u razvoju i upravljanju ljudskim resursima.

1. Što biste naveli kao presudno za kontinuirani dugogodišnji uspjeh na hrvatskom tržištu?

Rekla bih da je za uspjeh na svim tržištima, pa tako i na hrvatskom, najvažnije da imate proizvode i/ili usluge koji ljudima trebaju, odnosno koji im ili rješavaju neki problem ili povećavaju kvalitetu života i poslovanja. Dodatno, oni trebaju biti vrlo kvalitetni te imati i neku dodanu vrijednost koju nemaju slični na tržištu. Kad se na to doda i razvijanje konstruktivnih odnosa s korisnicima, temeljenih na iskrenosti, poštovanju i povjerenju, uspjeh je zagarantiran.

2. Iz korporativnog svijeta prešli ste u poduzetništvo. Sjećate li se što je bio ključni motiv i trenutak kada ste donijeli tu odluku?

Prije pokretanja vlastitog poduzeća radila sam u dvije velike tvrtke – Plivi i IBM-u Hrvatska, gdje sam imala priliku puno naučiti o izazovima u poslovanju na razini pojedinog zaposlenika, tima i čitave organizacije. Naime, spoznala sam da i najbolje poslovne ideje i modeli mogu rezultirati neuspjehom ukoliko ih ljudi u organizaciji ne dožive kao nešto u čemu žele osobno sudjelovati ili ukoliko nemaju znanja o poslovnom planiranju, timskom radu, rukovođenju, upravljanju sukobima i sl. S obzirom da sam kao psiholog imala ta znanja, odlučila sam ih ponuditi tržištu i tako pomoći organizacijama da uspješno ostvaruju svoje vrijedne ideje.

3. Koje biste izazove u poduzetničkom svijetu naveli kao one koji su vas ipak na kraju najviše oblikovali, iz kojih ste najviše naučili?

Najviše me je oblikovala situacija s kojom sam se susrela nakon dvije godine poslovanja i koja me je naučila samoj suštini poduzetništva. Naime, prve dvije godine sam imala tzv. početničku sreću i dovoljno posla na temelju kontakata koje sam ostvarila tijekom dotadašnje karijere. Međutim, tada su se upiti smanjili, a novi se nisu pojavljivali, što me je navelo na zaključak da više očito nema posla za mene. Naime, tada sam mislila da je dovoljno samo pokrenuti posao i reći svima oko sebe čime se bavim te da će se organizacije same od sebe sve više javljati. Svoju ulogu sam vidjela isključivo u isporučivanju odlične usluge (poslovnih treninga, teambuildinga, cachinga, i sl.). Tada sam dobila dragocjen savjet koji mi je ne samo spasio poslovanje, nego i dao trajni vjetar u leđa, a to je da trebam dogovarati sastanke s organizacijama i prezentirati ono čime se bavim u kontekstu njihovih potreba. U prvom trenutku mi se uopće nije svidjela ideja da se moram aktivno baviti prodajom, ali sam prihvatila izazov. Kontakti koje sam stekla na taj način i bogatstvo novih spoznaja o različitim potrebama s kojima se organizacije susreću uistinu su se pokazali kao neprocjenjivo blago u daljnjem kreiranju poslovanja Ramira. Naravno, i broj novih korisnika koji sam stekla na taj način, je bio jednako impresivan. Od tada znam da nema te tržišne krize koja se ne može nadvladati uspješnom prodajnom strategijom.

4. Svakodnevno se susrećete s mladim talentiranim ljudima koji traže svoj put i karijeru koja će ih usrećiti. Što biste izdvojili kao nešto zajedničko svima njima i što biste im iz svog iskustva poručili?

Danas imamo uistinu iznimno talentirane mlade ljude koji mogu ostvariti vrhunske karijere. Ono što ih u tome može sprečavati je nestrpljivost i želja da preskoče neke razvojne stepenice i što prije se vinu prema vrhu, na kojem misle da ih čeka samo uspjeh, prestiž i visoka zarada. Međutim, to je velika zabluda, jer su takva radna mjesta visoko kompleksna i, da bi ih čovjek mogao uspješno obavljati, treba imati puno ekspertize (znanja vještina i iskustva). Jedno im ona može pomoći da uopće razumiju svoju ulogu, rade kvalitetne analize situacija i donose dobre odluke, uz preuzimanje pune odgovornosti za njih. Stoga bi im glavni savjet bio da usvoje što više znanja i iskustva na svakoj karijernoj stepenici te da planiraju napredovanje tek kada osjete da su na njoj postigli maksimum. Dodatno, na početničkim pozicijama im nitko neće zamjeriti ako stalno zapitkuju u potrazi za znanjem, dok se to na višim pozicijama manje tolerira, što svakako trebaju potpuno iskoristiti. Tako će im napredovanje možda teći sporije, ali će im zato boravak na višim pozicijama sigurno biti dulji, uspješniji i smisleniji.

5. Mnogi potencijalni poduzetnici imaju odlične ideje, ali ih je strah ostaviti sigurno radno mjesto i upustiti se u nesigurne poduzetničke vode. Kako pobijediti taj strah?

Strah se javlja iz osjećaja da u poduzetništvu imamo malo toga pod kontrolom, odnosno da je teško, ako ne i nemoguće, uspješno ploviti tim uzburkanim vodama. Međutim, dobra vijest je da i poduzetništvo ima svoja pravila uspjeha koja se mogu lako naučiti. Važno je samo što prije ih usvojiti i prilagoditi im se, umjesto „ići po svome, pa što bude“. Dakle, najbolji protuotrov za svaki strah je znanje i prilagodljivost.

6. Bez kojih vještina ne bismo trebali ulaziti u poduzetništvo? Kako se pripremiti na ono što nas u njemu čeka?

Najvažnije je da osoba ima dobru ideju te da uistinu ekspertno barata područjem kojim se želi baviti, kako bi tržištu omogućila proizvode i/ili usluge najviše kvalitete. Zatim je važno da razumije načela učinkovitog poduzetničkog poslovanja. Ima mnoštvo knjiga na tu temu, a vjerujem i da će joj mnogi uspješni poduzetnici, ako im se obrati, rado dati pokoji koristan savjet. Važno je da dobro razumije načela prodaje i da radi aktivnu prodaju, dok ne dosegne kritičnu masu iz koje se posao može sam generirati.  Na temu prodaje postoje brojne dobre knjige i treninzi. Također, važno je da sa svima s kojima posluje (zaposlenici, dobavljači, korisnici) razvije i održava konstruktivan i iskren odnos temeljen na poštovanju i povjerenju. Na kraju, treba stalno analizirati je li ju to što radi dovodi do željenih rezultata, jer ako ne, treba što prije mijenjati strategiju i početi raditi nešto drugačije. S ovakvim pristupom poslu uspjeh je zagarantiran.

7. Koja je Vama najljepša strana Vašeg posla, a koja ona malo manje lijepa?

Najljepše je kada nam korisnici kažu da smo im riješili neki problem ili općenito unaprijedili poslovanje. To je najviša potvrda da radimo dobar posao koji ima smisla za mnoge, jer im povećava kvalitetu poslovanja i općenito života. Dodatno, najljepše je kada Ramiro zaposlenici rade posao s najvišom razinom predanosti i zanosa, jer u njemu pronalaze vlastiti smisao. Ove dvije činjenice su toliko ispunjavajuće i osnažujuće, da sve ono manje lijepo ili atraktivno čine lako rješivim.

8. Kada biste mogli, što biste poručili 10 godina mlađoj sebi?

Poručila bih joj da se što više usmjerava na ono što može napraviti i da se što manje zamara stvarima koje su izvan njenoga utjecaja. Rekla bih joj da je najvažnije da ima jasan cilj i kompas (svrhu, vrijednosti), pa će sve probleme lako riješiti u hodu. I, naravno, poručila bih joj da je izabrala pravi put te da svakako ustraje na njemu, jer se isplati svaka sekunda.  Naime, nije svrha poduzetništva u trci za što bržim ostvarenjem ciljeva, već u ljepoti putovanja i stvaranju kvalitetnijeg života za sebe i druge.