Uspješna poduzetnica Santina Kuzmić koja svakodnevno pomaže ljudima u ostvarenju njihovih osobnih i poslovnih ciljeva, otkrila nam je kako je tekao njen poduzetnički, ali i osobni put te koliko je upravo njihova isprepletenost utjecala da ona danas bude toliko uspješna u onome što radi.

Neke snove imamo već kao djeca. Uvijek sam govorila prijateljicama, znaš ja ću biti poslovna žena. A one bi onako: “Aha, da, baš”. Ali ne razumijete, ja ću mijenjati svijet! – Santina Kuzmić

1. Od voditeljice fitness centra do life coacha koji pomaže drugima mijenjati svoje živote… Kako je tekao tvoj put i jesi li oduvijek znala da ćeš imati svoj vlastiti coaching studio?

Znala sam što želim ali nisam znala kako do toga doći. Divno je kad imamo entuzijazam, njega nikad dosta! Put nije bio lagan ali sve kreće od naših snova a ja sam o tome da budem samostalna sanjala od malih nogu. Posao u fitnessu došao mi je sasvim slučajno jer sam srednju školu završila u turističkom smjeru. Nekako smo povezali sve segmente jezika, ugostiteljstva i ljudskog faktora jer prvo radno mjesto zahtijevalo je znanje na visokoj razini. Tako sam stepenicu po stepenicu napredovala u organizacijskom smislu, te prošla najprestižnije centre u Zagrebu. Paralelno sam studirala ekonomiju, što je mojim poslodavcima dalo motiva da me unaprijede u organizacijskom smislu.

2. Kako se u to sve uklopila uloga majke?

Kada sam prošla sve stepenice, tražila sam nešto više za sebe. Krenulo je sa rođenjem sina. Bio je malen kada sam shvatila da neću moći ako želim kvalitetan odnos s njim posao donositi doma. A mi ga često donosimo  doma u obliku briga. Kad je napunio godinu i pol, krenula sam na prvu edukaciju u Zagrebu za life coacha. Radila sam i paralelno sam se educirala. Prošla sam nakon toga sve edukacije koje su mi omogućile kvalitetni rad sa klijentom. Tek nakon niz godina paralelnog rada i edukacije, otvorila sam svoj Coaching studio. Period koji je trajao šest mjeseci kada sam radila dva posla, bio je iznimno naporan kako za mene tako i za moju okolinu. Tada sam jednostavno odlučila da je vrijeme da se posvetim samo jednom poslu.

3. Što je ono što najviše voliš u svom poslu i koji su to oni “manje dragi” dijelovi?

Svi mi u poslu ako nešto jako volimo, tada su to rezultati. Jer rezultati su dobar kompas da li smo na dobrom putu svog rada ili trebamo nešto mijenjati. Jako volim dobre i brze rezultate. To je onaj dio posla koji radim i koji mi donosi posebno zadovoljstvo. Manje dragi dijelovi? Moram reći da ih gotovo nema. Mislim da se sa svime što nam dolazi moramo jednostavno uloviti u koštac i naučiti se nositi sa tim. Kako se ono kaže, ako nešto ne voliš to će stalno trčati za tobom da te podsjeti da to nisi još svladao do kraja. Prema tome, čim prije to shvatim tim će nam biti lakše.

4. Koliko je teško biti lifecoach u Hrvatskoj? Imamo li dovoljnu razinu svijesti za to na ovim prostorima?

Svatko tko radi ovaj posao, može pričati o tom poslu samo sa vlastite razine. Koliko se daješ u nešto toliko će se to i vratiti. Često životni treneri koriste već mnogo puta iskorištenu rečenicu. Život je kao bumerang, što baciš i koliko baciš toliko i primaš. Dakle, sve ovisi o nama. Da li će neki posao ići ili ne, ovisi o našoj želji, koliko mi imamo volje i elana da proguramo tu ideju. Mislim da postoji dovoljna razina svijesti kod ljudi ako smo mi spremni izazvati tu razinu kod ljudi. Uvijek će biti ljudi koji će kroz različite metode učiti o sebi, a biti će ljudi koji neće htjeti raditi na sebi. I jedna i druga razina trebaju biti prihvaćene. Kada prihvatimo stvari takve kakve jesu tek ih tada možemo mijenjati. S otporom nikad nismo napravili ništa.

5. Kako izgleda tvoj radni dan? Uspijevaš li ostvariti zdravi work-life balans?

Moj radni dan započinje sa spremanjem sina u vrtić, doručak i jutarnja strka. Pregled termina počinje već dan ranije. Ponekad je radni dan pun od 9h u jutro do 21h. Neću lagati da je život poduzetnika više slobodan nego pun obaveza, ali kada te obaveze odrađuješ sa zadovoljstvom nekako i ne misliš na težinu dana i sve se puno lakše odradi. Ako ne možeš raditi posao sa lakoćom, tada nešto ne štima. Moraš nešto mijenjati. Zdravi work-life balans moram održavati jer bez toga moj posao ne bi imao smisla.

6. Kako ga održavaš?

Kada moram obavim neke obaveze koje su mi rutinske, tada obavezno slušam e-knjigu, video, motivacijsko predavanje ili se jednostavno isključim. Boravim u tišini. Umjesto autom do posla idem vlakom, gdje u tih 30min mogu pročitati knjigu ili napisati tekst. Više sam u šetnji nego u gradskom prijevozu. Kada nemaš vremena da fizički odvojiš vrijeme za nešto što želiš, trebaš jednostavno iskoristiti “rupe” u svom sistemu. Neki će se žaliti na ono što nemaju, a neki će se uhvatiti za ono što imaju.

7. Bi li osmogodišnja Santina bila ponosna na tebe danas? Vidiš li je u nekim svojim odlukama danas?

Osmogodišnja Santina bi bila u šoku kada bi vidjela što se sve može postići sa vlastitom snagom i načinom razmišljanja. Da li bi bila ponosna? Više nego ikada. Odluke danas i odluke tada se isprepleću međusobno. Želja za pomaganjem ostala je ista. Empatija za ljude ostala je ista. I ta različitost koju tada nisam shvaćala, nego sam je prevodila što sa mnom ne štima. Kako to da ja primjećujem djecu u nekom teškom periodu, a drugi ne? Kaže se da sami prepoznajemo teške periode kada smo ih i sami prošli. Motivaciju za vlastitim pomakom nalazimo ili u velikoj ugodi ili u velikoj patnji.

8. Možeš li nam otkriti koji su najčešći izazovi s kojima se susreću tvoji klijenti? Imaju li neku zajedničku poveznicu s društvom u kojem živimo?

Moji klijenti najčešće se susreću sa različitim strahovima u poslovnom i privatnom životu. Fobijama kao što je strah od letenja, strah od visine, strah od gubitka drage osobe, strah od gubitka posla, strah od odrastanja i prihvaćanja obaveza i samopouzdanje kod tinejdžera. Svaka dobna skupina ima svoje specifične izazove. Od problematike u komunikaciji (koja je dosta česta) koliko u poslovnom toliko u privatnom životu. Nema tema kojih se ne dotičemo. Odnosi, obitelj, strahovi, promjena karijere.  Također mnogi se susreću sa pitanjem koja je moja životna svrha? Što trebam promijeniti  da bi osjetio poboljšanje u svom poslovnom i privatnom životu. Ovdje često napravimo analizu na kojem je polju poteškoća kako bi smo suzili izbor i mogli doći do suštine problema. Jer uvijek je samo jedna “baza” koja radi problem na svim poljima života. Jedina zajednička poveznica ljudi kada se radi o problemima su naša uvjerenja. Uvjerenja nasljeđujemo od okoline u kojoj boravimo (obitelj) i one su toliko duboko utisnute u nama da su često na nesvjesnom nivou. To je nešto što nam je svima zajedničko. Poput kolektivnog virusa napada jako mnogo ljudi samo na različite načine.

9. Što bi poručila svima onima koji imaju poduzetničku ideju, ali se još uvijek ne usude krenuti u realizaciju?

Svima bi poručila da se ne ustručavaju pokrenuti se. Najbolja poruka koju sam ja dobila za sebe kada sam i sama krenula na to putovanje je bilo da za svaku uslugu postoji kupac. Da za svakog na ovom tržištu postoji idealan klijent. I onaj koji prima i onaj koji daje. Ako ne kreneš, uskratio si ljude za novu povoljniju opciju na tržištu.

10. Što bi poručila 5 godina mlađoj Santini?

Pet godina mlađoj sebi poručila bi da ne brine. Da će sve biti kako je zamislila, te da je na dobrom putu da ostvari svoje snove. Gdje god ide, neka ne staje. Da uvijek bude otvorena i da je u redu da svoju osobnost pokazuje drugima jer to je jedini način da ostanemo vjerni svojem izvoru.