Štefica Grižinovec iskusna je stručnjakinja digitalne komunikacije u Combisu gdje je zadužena za brojne digitalne projekte koji pomiču granice. Diplomirala je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti, a svoju karijeru započela je upravo u području novinarstva i odnosa s javnošću, a danas uspješno pliva užurbanim digitalnim vodama IT industrije.

  1. Koliko ste priželjkivali karijeru u IT sektoru?

Moje prve radne godine koje su bile u gospodarskom novinarstvu nisu bile u planu. Baš kao što njih nisam planirala, nisam planirala ni karijeru u tehnološkoj industriji. Prije ulaska u obje branše, znala sam da želim pisati, osmišljavati različite formate sadržaja i komunikacije, razvijati pisanje. Pitanje je uvijek bilo kako (nešto sročiti), što i gdje su sekundarni.

  1. Što je najljepše što vam je donio rad u Combisu?

Mitru, dvije Maje, Tamaru, Anu i Dubravka. Oni su mi najbliži. Ima i novih ljudi u timu, s njima mi još treba malo vremena za veće povezivanje. S ovim imenovanima komentiram sve što postoji, jedni drugima svjedočimo najboljim i nekim lošim idejama – najbitnije je što se ne sramimo izreći mišljenje pa i najgoru ideju ako treba. Vidim ih često kao mjerilo stvari, poštujem ih. Smijemo se zajedno.  

  1. Postoje li neki izazovi koje ste trebali prevladati u svom karijernom putu do sad i na koji način ste ih prevladali?

Odustala sam od želje da se svima svidim. Nisam znala što sada znam, a to ide ovako nekako: ako se želim svima svidjeti, tada nikome neću reći ne za obavljanje nekog posla, ako nikome neću reći ne, ostat ću do mraka na poslu. Ako ostanem do mraka na poslu, doma se neću sviđati sama sebi. Ako se ne sviđam sama sebi… zar je onda uopće važno što se drugima sviđam?

  1. Koje ključne vještine biste izdvojili kao važne za karijerni uspjeh u IT sektoru?

Tech je brz, žustro se mijenjaju trendovi i aktualnosti. Brzo se vidi koje rješenje radi, a što ne radi, što pomaže, a što odmaže. Naglasak je na kontinuiranoj edukaciji, učenju, prevođenju termina, sve nas zanima što je novo, na čemu radi konkurencija, što još možemo osmisliti, kako poboljšati postojeće. Efikasnost presuđuje, prema mom kutu gledanja IT nije za ljenčine.

  1. Smatrate li da nas obrazovni sustav dovoljno priprema za tržište rada budućnosti?

Iz vlastitog iskustva – ne. Kad se samo sjetim što sam sve učila i izgovarala u gluho doba noći, da naučim, da upišem ocjenu i nakon toga više nikada ne koristim. Sviđa mi se kako izgleda obrazovanje u Finskoj – nastavnici koji su izuzetno cijenjeni ne uče djecu za ocjene jer ocjena ni nema, već podučavaju prema interesu učenika, s naglaskom na jednakost, puno je više slobode i personaliziranog pristupa, manje uniformiranosti. Kad gledam unatrag žao mi je što nisam imala građanski odgoj, učenje o vještini pregovaranja i javnog govorništva, o prehrani i svakom drugom vidu zdravlja.

  1. Kako možemo poticati mlade žene na karijere u IT sektoru?

Biramo karijere zbog nečeg što trebamo naučiti da bi se dalje razvijali. Drugim riječima, nisu svi za sve, postoji razlog zašto neka djevojka pleše ili glumi, a neka piše ili testira kod. Iz tog kuta, mijenjala bih to promišljanje o poticanju žena na karijere u IT sektoru u podršku mladim ženama koje IT zanima i koje IT vole.

  1. Koliko je u svemu tome važno mentorstvo i uzori u radnim sredinama?

Bitno je aktivno mentoriranje ali i škicanje kako netko radi nešto. I početnica i početnika prema kolegicama i kolegama s iskustvom, ali i starijih stručnjaka prema mladima. Istaknula bih da su mlade kolegice koje poznajem u Combisu dojmljive, jako svestrane i zanimljive. Svi od svih mogu učiti i ne samo poslu. Kolegica Petra me je pozvala idući tjedan na koncert ženskog vokalnog sastava Rezonanca koje čine bivše i sadašnje FER-ovke. Jedva čekam ih čuti.

  1. Kad biste mogli, što biste poručili 10 godina mlađoj Štefici?

Prvo, idi u Indiju, i druge daleke zemlje jer će u nekom trenu doći korona i noge će ti postati teže i ideja dalekih putovanja će ti postati dalja. Drugo, employer branding će se nasloniti na PR više od očekivanja. Treće, ako je ikako moguće, pokušaj nešto naučiti od drugih, nije nužno da sve učiš na vlastitoj koži.