Ne možemo se okrenuti, a da ne čujemo sa svih strana,  kako treba razmišljati pozitivno i nastojati na svim područjima života pronalaziti ono najbolje u svemu.

Nema ništa loše u tome, naprotiv, pozitivan stav može nas u životu odvesti samo na neke bolje i ljepše puteve, otvoriti nam oči, srce i um kao što to neće učiniti gotovo ništa drugo. No, što kada imamo loš dan, mjesec ili možda čak i godinu, a sa svih strana se osjećamo „bombardirani“ pozitivnim afirmacijama izvana koje sami u sebi u tom trenutku ne osjećamo i jedno što nam one izazivaju je odbojnost, frustracija i potpuni kontra-efekt. Do takve situacije dolazi onda kada iskrenemo istinu i realnost pozitivnog razmišljanja, banaliziramo i poistovjećujemo pozitivan stav s osjećajem sreće, a oni ikao povezani ipak ne predstavljaju sinonime.

Razmišljati pozitivno ne znači uvijek biti sretan

Možemo biti sretni, osjećati sreću i onda kad ne živimo u skladu s pozitivnim načinom razmišljanja. Isto tako je moguće živjeti život razmišljajući pozitivno, ali u nekim (čak mnogim) trenucima ne osjećati se sretno niti zadovoljno bez obzira na pozitivno razmišljanje. Do nesporazuma i nezadovoljstva zapravo dolazi kad poistovjećujemo ta dva pojma, sreća i pozitivno razmišljanje. Smatramo, ako uvijek razmišljamo pozitivno i gledamo na situacije s „vedrije strane“ da ćemo iz tog razloga uvijek biti sretni. No, moramo shvatiti kako tome nije uvijek tako, te se ne živi i ne razmišlja pozitivno da bismo uvijek bili sretni, već da bismo i u teškim trenucima okrenuli obraz nečem boljem ili ljepšem što nas čeka u budućnosti. Uostalom, biti uvijek sretan jednostavno je nemoguće i nerealno, te takvome „savršenstvu“ ne bismo u životu trebali niti težiti, to je iskrivljena verzija priče o sreći. Najprije moramo spoznati tamu da bismo znali kako izgleda svjetlost, upoznati neuspjeh da bismo znali kako izgleda uspjeh, plakati da bismo znali cijeniti smijeh, pa isto tako i biti tužni da bismo uopće mogli upoznati sreću. Dakle, pritisak da uvijek budemo sretni dolazi iz nas samih, naših zaključaka i iskrivljenog pogleda na ono što pozitivno razmišljanje zapravo predstavlja.

Čaša napola puna, pa makar i suza

Razmišljati pozitivno znači pronaći najbolje u onome što ti je život servirao. To ne znači biti uvijek sretan, biti uvijek nasmijan, voljeti sve i svakoga s kim ti se u životu isprepletu putevi ili „prštati“ od energije svaki dan svojeg života. Pozitivno razmišljati znači pokušati izvući najbolje, čak i onda kada se čini kako takvo nešto u danom trenutku ne postoji. Premda, postoje ljudi različitih karaktera i osobnosti, te se čini kako je nekima zaista puno prirodnije i „jednostavnije“ razmišljati pozitivno jer im je karakter takav. Drugima možda pozitivno razmišljanje ipak predstavlja nešto veći izazov jer im je osobnost možda sklonija negativizmu, skepticizmu i slično. No, i jedni i drugi mogu odabrati jednostavniji put, izvući za sebe ono najbolje u određenoj situaciji. Ponekad to znači plakati do neiznemoglosti, ponekad to znači smijati se do suza, ponekad to znači pronalaziti stotinu razloga „za“, a ponekad stotinu „protiv“. Kad se trudimo pronaći ono najbolje u svemu, mi zapravo pozitivno razmišljamo bez da to uopće shvaćamo. Čak i kad smo u najgorem životnom razdoblju, kad se osjećamo da smo na dnu i da nema dalje, samim time ako smo naprimjer ustali iz kreveta to jutro, učinili smo najbolje što smo znali. I to znači pozitivno živjeti, pronaći razlog za naprijed. Nemojte poistovjećivati način pozitivnog razmišljanja samo sa svijetom ružičastih oblaka (što on ponekad zaista i jest, ali o tom po tom). Poistovjećujte način pozitivnog razmišljanja sa svijetom hrabrih i onih koji biraju lakši put, oni čija je i prazna čaša ipak napola puna, pa makar i suza.

Sreća je zajednički cilj svih nas, ono što nas povezuje

Svi mi u životu zapravo želimo jedno, a to je da budemo sretni. Naša je temeljna životna želja toliko jednostavna u svojoj esenciji, ali smo je mi odlučili zapakirati u veoma, veoma debeo papir svojim ciljevima, „to-do“ listama i slično. No, iza svakog našeg, cilja, popisa koji moramo ispuniti, novogodišnjih odluka i planova stoji zapravo samo jedna želja, a to je da budemo sretni.  Za svakoga od nas sreća predstavlja nešto drugo, ono što bi mene učinilo najsretnijom osobom na svijetu, vama možda nikada nije prošlo mislima i obrnuto. Prigrlite pozitivno razmišljanje, ne budite skeptični, prilagodite ga sebi, tražite ono najbolje u svakoj situaciji, ali težite balansu između svojih granica pozitivnog razmišljanja i življenja i onoga što za druge to predstavlja. Tada ćete shvatiti kako ne postoji pritisak da se razmišlja pozitivno, to je jednostavno jedna od mogućnosti koju možete odabrati vi ili netko drugi, ali ona u vašim životima može se manifestirati na potpuno drugačiji način. Tome je tako zato što smo svi mi različiti, knjige, edukacije i razni motivacijski sadržaji postoje kako bismo mi imali opciju, a ne kako bi nas na nešto prisilili.

Svijet nam nudi na dlanu sve alate kako da  budemo sretni, pa zašto ih onda ne bismo i iskoristili?