Izaberi osmijeh, oproštaj i odmak. Ne budi zatvorenik onih koji ne zaslužuju ni jednu tvoju misao.

Učili su nas da postoji jedna stvarnost, jedno „normalno“ i jedno „u pravu“. Time su izazvali ratove, nerazumijevanje i neslaganje, nasilno uvjeravanje u nešto što je „jedino ispravno“. Učili su nas pogrešno. Svi stvaramo svoju stvarnost time kako odlučujemo gledati na svijet i na sve ono što nam se događa. Često nam se čini da baš nemamo previše izbora ni kontrole nad vlastitim životom. No, naša najveća kontrola je u tome kako gledamo na svijet i kako biramo osjećati se. Da, emocije su izbor. Nisu neka neman koja nas iz vedra neba spopadne i ne da nam spavati. Koja stvara knedlu u grlu i težinu u trbuhu. Zbog čega? Zbog onoga kako smo izabrali gledati na svijet.

 Život je poput bojanke, a mi biramo kojom bojom ćemo obojiti sve ono što nam se događa

Često nam kažu „Budi pozitivna“ ili „Trgni se“ kao da je to nešto što možemo napraviti pucketanjem prstima. Kao da je jednostavno zamijeniti omiljenu nam crnu bojicu s onima duginih boja. Ona nam je nekako ušla pod kožu, smanjila nam rizik i očekivanja. Nekako je lakše znati što te sutra čeka, pa barem bilo i crno. Ne moraš brinuti o svim tim bojama i opcijama. Možda pogriješiš. Crno je nekako neutralno. Nesretno, ali sigurno. S njime uvijek znamo na čemu smo i nema razočarenja. Nema pada, ali nema ni leta. Uvijek smo na zemlji i razmišljamo „racionalno“. Ne nadamo se i ne sanjamo. To su boje kojima svakodnevno bojimo naš život zaboravljajući da imamo izbor  Život nije magija, osim ako sami ne odlučimo da bude takav.

Oni koji ne vjeruju u magiju joj nikad neće svjedočiti

Zamijeniti crnu boju spektrom drugih boja je rizično. Odvažno. Graniči s ludošću. Previše je izbora, polijetanja, sreće i slobode koja nas plaši. Što ako dobijemo nešto što ne možemo zadržati? Kad donosite odluke i povlačite se u svoje crnilo, zapitajte se, čega se plašite? Neuspjeha? Sumnjam. On je već toliko srastao s vama da ste preuzeli njegov identitet. Vi se zapravo plašite uspjeha, svjetlosti, duginih boja. Plašite se jer ne znate što biste s njima. Što ako prokockate priliku? Što ako se ne pokažete dovoljno dobrim za sve ono o čemu godinama sanjate? Što ako izgubite sve ljude oko sebe i njihovo prihvaćanje? Ne, ne, ići ćete ipak na crno. Tamo sve već poznajete. Tamo je sigurno. Bez razočarenja.

Donosite odluke vođene vjerom, a ne strahom

Idućih tjedan dana napravite mali test. Za svaku odluku koju donesete, pa i onu najbanalniju npr. odabir što ćete danas ručati, zapitajte se dolazi li ona iz straha (od nepoznatog, od skupog, neprovjerenog?) ili iz vjere (u novo, neistraženo, naivno). Shvatit ćete da po cijele dane grčevito držite onu crnu bojicu u ruci. Ne ispuštate je iz ruku i ničemu novome ne dajete priliku. Ni novim iskustvima ni novim ljudima. Sve bi to bilo dobro da ste njima zadovoljni, da u sebi ne sakupljate razočaranja i neuspjehe. Kako grčevito držite tu bojicu, tako grčevito držite i ljude koji su nekoć bili dijelom vašeg života. Nažalost, kažete, ali ih i dalje ne puštate. Nosite ih kao križ kroz život, kao vreću teške karme koju morate iznijeti do kraja. Zašto? Oni više nisu dio vašeg puta, a s razlogom su s njega maknuti. Naučite svoje lekcije i bacite križ s leđa. On je za njihovu crnu dušu, ne za vašu. Dosta ste za njih radili besplatno.

Probudite dijete u sebi i oživite radost pri svakom novom koraku. Ne dopustite da stara iskustva i ljudi boje ostatak vašeg života. Sve boje su u vašim rukama, a što ih različitije koristite, dijete u vama će biti sretnije i uzbuđenije. Život je samo bojanka. Prestanite ga shvaćati toliko ozbiljno.