Što je najgore što su rekli o vama? Svejedno ste preživjeli.

Zašto vas dotiču riječi drugih ljudi? Zašto u vama izazivaju potrebu da se pravdate? Da  se objašnjavate? Da ispravljate nešto što se ne može popraviti, a to je percepcija druge osobe koja je isključivo njen filter kroz koji gleda svijet. Zašto vam je uopće važno što drugi o vama misle i kakav ste dojam ostavili?

Emocije kao putokaz

Recite mi koje su vas riječi najviše zaboljele i reći ću vam čega se najviše bojite. U korijenu svih ljudskih strahova je temeljni strah da nismo dovoljno dobri. Da što god napravili i koliko god radili na sebi, da nismo dostojni nečega što želimo. Zato nam najviše uzburkaju emocije oni koji nam svojim riječima i djelima poručuju da nismo dovoljno dobri. Poslodavac koji vam odbije dati povišicu, prijatelj koji za vas ne može napraviti uslugu, partner koji vas ostavi na cjedilu… Sve to u nama izaziva buru emocija koja nam poručuje – nismo dovoljno dobri i važni za njih. Ne pripadamo. Nesavršeni smo. Loši. Nedostojni.

U što ste to povjerovali?

Srest ćete neke od najljepših ljudi na svijetu koji su uvjereni da su ružni ili one koji su vrhunski talenti, a koji vjeruju da svega što se prime pretvara se u prašinu. Iza toga stoje samo potpuno neutemeljena uvjerenja odnosno riječi koji su im drugi uputili, a oni su u njih povjerovali i dovoljno dugo sebi ponavljali da su postali njihova istina. Ako vas boli, znači da vjerujete. Osobu koja savršeno zna tko je izvana i iznutra ne pogađa kad joj kažu da je nešto što nije. Kao kad nekome kažete da joj je kosa crna, a ona zna da je platinasto plava, pomislit će da nešto nije u redu s drugom osobom, a ne s njom. Tako i vi, ako ste svjesni svih svojih kvaliteta, nema teorije da povjerujete u riječi drugih koji vam govore suprotno.

Vjerujete li sebi ili drugima?

Ako živite za posao ili hobi u kojem istinski uživate, u kojem vaša duša pronalazi dom, zašto vam je važno ako vam drugi kažu da jednostavno “niste za to”. Koga briga što oni misle, ako vaš unutarnji sustav navigacije kaže da ste stigli na svoje odredište? Ako ste pronašli svoju sreću, čuvajte je kao blago i ne dozvolite otrovnim strelicama da je pogađaju. Otrov koji one nose odraz je nesigurnosti osobe koja ih šalje, a ne vaše osobnosti. Tuđe riječi nemaju nikakve veze s vama, a ponajviše imaju s njima. Pustite ih da žive u svojim vlastitim frustracijama, a vi ogradite svoju sreću vjerom u sebe i svoje snove!