Zaslužuješ više.
Da, ti koja upravo ovo čitaš.

Znaš to već duboko u sebi, ali i dalje puštaš da oni određuju tržišnu cijenu tvoje duše i sanjariš o njihovom tapšanju po ramenu, iako znaš da nikad neće doći.

Ne vide te. Ne znaju koliko puta dnevno udahneš da bi izustila ono što tvoja nutrina već dugo vrišti i koliko samokontrole je potrebno da ponovno vratiš svoje srce na kraj reda i zalijepiš lažni „sve je u redu“ osmijeh.

Ne znaju i ne žele znati.

Tvoje srce nije važno tebi pa zašto bi bilo njima?

Kada ih konačno izgubiš, nemoj žaliti i pitati se što bi bilo da je bilo drugačije. Shvati da si istovremeno dobila sebe. Dobila si priliku da saslušaš svoje srce i staviš kao prioritet sebe i sve ono što je tebi važno. To nije sebično. To je nužno. Samo potpuni možemo zasijati u punom sjaju i pomoći drugima da zacijele.

Tvoj lažni osmijeh neće nikome uljepšati dan niti potaknuti druge da sanjaju i bore se za više. Tvoja izgovorena riječ neće nikoga dotaknuti jer u njoj nema topline. Zato što to sve ne govori i ne radi tvoje srce već tvoj um. Srce je ono koje pokreće i čini magiju u nama i svima oko nas.

Često trebamo osjetiti svoje slomljeno srce da bismo znali što više nikada nećemo tolerirati.

Trebamo kroz bol spoznati njegovu dubinu da bismo znali koju veličinu ljubavi trebamo pronaći.

Potrebni su nam svi ti loši ljudi da bismo bili sretni kad u naš život dođu oni pravi.

Ponekad je najbolji način ispočetka

Često trebamo izgubiti sve što imamo da shvatimo da to nikada nismo ni željeli. Da smo se svojih istinskih želja odrekli nekada davno putem i djeliće svoga srca poklonili strancima u prolazu.

Gubitak nas treba podsjetiti da smo predodređeni za bolje. Da možemo bolje. Da trebamo biti okruženi boljim ljudima i da ne zaslužujemo patnju i bol. Ne zaslužujemo osrednji život. Naša svrha je daleko veća. Veća nego što ikada možemo zamisliti.

Kada prestanemo slušati naše srce i slijediti mapu s blagom koje je ono iscrtalo za nas, postanemo nestrpljivi i u svoj život prihvatamo bižuteriju lažnog sjaja da bismo se osjećali bolje i da bismo barem naizgled pobjeđivali u životu i u natjecanju s drugima. Možda su to loši ljudi uz koje nećemo više izgledati tako usamljeno, možda su to isprazne stvari s kojima se nećemo osjećati tako neuspješno, a možda su to pak naši dvojnici naših snova, za par brojeva manji koji im nalikuju, ali ne popunjavaju naše praznine. Na kraju dana više ne znate koga ste htjeli usrećiti s tim odlukama, samo znate da niste ni s jednom usrećili sebe.

Često trebamo izgubiti sve da bismo pronašli sebe.

Upravo zato je gubitak svega najbolje dobro jutro, kada se sjaj našeg srca ponovno može probiti kroz naše prašnjave rolete i dati nam nadu da možemo krenuti iznova uređivati svoj život, komadić po komadić.

Često nam se cijeli svijet treba srušiti da bismo od-učili sve što smo kroz život naučili jer smo postavili u početku krive temelje i najbolji način za uspjeh je ispočetka.

Neka te nova staza ne plaši. Ovaj put, pusti srcu da bude tvoja navigacija. Možda nećeš pronaći ono što si zamislila, ali ćeš pronaći sve ono što si s godinama trebala. Tražila si sve to od drugih, ali ti oni nisu to nikada mogli dati. Nije bilo na njima da ti pruže poštovanje jer si ga u startu spustila na prašnjav pod. Nisu ti mogli dati ni ljubav jer si je odmah na prvoj prepreci prodala za prihvaćanje. Ne mogu ti oni dati nešto što si ti sama odlučila prodati.

Najčešće  ono što najviše trebamo smo mi sami

Trebamo vidjeti da su nas godinama lagali i da je naše gladno srce sve te laži plaćalo po najskupljoj cijeni. Trebamo vidjeti da su na našim najvišim policama najlošiji komadi nakita, a prva mjesta u našem životu smo prepustili najlošijim ljudima. Povjerovali smo da je prosječno najbolje. Da je osrednje prihvatljivo. Fokusirani smo toliko na ono što želimo da stalno zaboravljamo na ono što trebamo.

Umjesto da se borimo za sebe, mi se borimo za ljude koji nas iznova povrjeđuju i ostavljaju na cjedilu. Borimo se za sve one koji se nikada ne bore za nas. Držimo se grčevito za one koji slamaju naša srca jer se bojimo da ćemo ih njihovim odlaskom slomiti sami. Kad bismo se samo istim žarom borili za svoja srca, za njihove najdublje želje i naše najluđe snove. Istog trena bismo se riješili deponije smeća koju smo nataložili s godinama u našem životu, svih mrvica ljubavi i polovnih stvari.

Zaslužuješ više. Da, ti koja ovo čitaš.

Zaslužuješ nekoga tko neće slamati svoje srce i nazivati to ljubavlju.

Zaslužuješ nekoga tko će se zauzeti za tebe i boriti se da ostvari tvoje želje.

Zaslužuješ više od dosadašnje sebe.

Usudi se izgubiti lažnu sebe da bi se dobila natrag u punom sjaju.