Zašto nikada nismo zadovoljni s onime što imamo?
Želja za pomicanjem vlastitih granica je izvrsna ako želimo napredovati u životu, ali trebamo biti zahvalni i zadovoljni sa svime što smo do sada postigli
Pokušajte se sjetiti kada ste posljednji puta ostvarili neki svoj cilj, a bez da ste već drugi dan razmišljali koja je sljedeća stepenica. Tanka je linija između ambicioznosti, želje za boljim životom i nezahvalnosti. Nije loše željeti više, ali je loše kada ono što trenutno imamo i ona postignuća koja su već iza nas, smatramo nedovoljnim. Nedovoljnim za sreću, za uspjeh, za pohvale, za slavu, za bogatstvo ili za bilo što drugo čemu težimo. Treba težiti napretku, boljem sutra, ali nikako pod cijenu omalovažavanja onoga što se nalazi iza nas. Naprotiv, treba naučiti živjeti kao da je život koji živite danas, onaj koji ćete živjeti zauvijek. Svakog dana pronaći zadovoljstvo i radost u onome što je danas, a zadovoljstvo s onime što tek slijedi, ostaviti za trenutak kada to nešto čemu toliko težimo postane sadašnjost.
Tamo smo gdje trebamo biti
Često je nezadovoljstvo onime što imamo rezultat vlastitog uvjerenja da smo mnogo bolji od onoga ovog trenutka živimo, te da možemo napraviti puno više. Trenutno nemamo potrebne vještine ili znanje ili bilo što drugo što nam je potrebno kako bismo postigli cilj na kojem nam je fokus. Imamo želju, volju, viziju, ali (ovog trena) ne i alate koji su potrebni da bismo se podigli stepenicu više. Upravo zato i jesmo na stepenici ispod te, zato što nemamo ono što mislimo da imamo. Kada bismo imali ono što je potrebno za stepenicu više, bili bismo na stepenici više. Naša je želja izvrstan znak, naša je želja pokretač, prvi korak, a učenje, iskustva i rad su ono što će nas u konačnici i dovesti na višu razinu. Zapamtite da naše želje i vizije nisu jednako ono gdje bismo mi trebali biti upravo ovog trenutka. Nemojte miješati sadašnjost i budućnost, nemojte stavljati ogroman pritisak na svoju sadašnjost razmišljajući što sve još niste postigli, a voljeli biste postići u budućnosti. To je kao da paralelno živite u dva različita svijeta, a tako nećete nikada pronaći zadovoljstvo u onome što imate. Tako nikada ništa što je sada neće biti dovoljno dobro, nikada nećete pronaći istinsko zadovoljstvo u onome što ste već postigli, jer gledate na to očima koje vide da to nije ono što „bi jednog dana trebalo biti“.
Nezahvalnost nas čini mjesečarima
Ljudi ne razumiju da ih njihova vlastita nezahvalnost za ono što trenutno imaju, zapravo „koči“ da mnogo brže napreduju. Nema ništa gore nego zaboraviti da smo nekada toliko željeli nešto, što se i ostvarilo, a kada se ostvarilo svojom smo reakcijom potpuno omalovažili taj uspjeh. „A dobro, to i ovako i onako nije bilo nešto posebno, idemo sad dalje…“, „Ma to je bilo lagano, pravi će uspjeh biti kada postignem xy.“, „Ovo je promaknuće ništa, tek kad budem na vrhu mogu reći da se sve isplatilo…“, „Ma, sitnica, znala sam/znao sam da ću to ostvariti, samo da uspijem u tome i tome…“. Koliko je samo nezahvalnosti u ovim rečenicama i mislima. Nezahvalni, a kada bi nas netko vratio u nekoliko koraka unatrag, sve bismo dali da budemo na mjestu koje sada „omalovažavamo“. To se sada podrazumijeva, „ma kako jednostavno“, a nekada nam se činilo nedostižno. To radi nezahvalnost, čini nas nesvjesnima, mjesečarima. Čovjek koji nije zahvalan svaki dan svoga života na onome što ima (a ne na onome što želi) je nesvjestan čovjek. Ako želite promjenu, ako želite brže doći na neko za vas sretno i uspješno mjesto, počnite biti zahvalni. Ljudi koji nikada nisu zadovoljni onime što trenutno imaju nisu ni pohlepni, ni ambiciozni, niti negativni, oni jednostavno nisu zahvalni.
Fokus na vlastita postignuća
Zahvalan čovjek stavlja fokus na sada, na sve ono što ima, na sva ona postignuća i dobre stvari koje su se već dogodile i događaju se. A kada vam je fokus na tome, to samo raste, samo se duplira. Ako ste zahvalni svaki dan na svojoj upornosti, bit ćete još uporniji. Ako ste zahvalni na svojoj hrabrosti, bit ćete još hrabriji. Ako ste zahvalni na svojoj poduzetnosti, odvažnosti, empatiji, optimizmu, bit ćete sve više i više takvi. Zahvalnost vam vraća fokus na sve ono što jeste i na sve ono zbog čega ćete jednoga dana biti još i bolji. Nezahvalnosti i pohlepa rezultiraju nezadovoljstvom, nazadovanjem, sumnji, nesigurnošću. Izaberite biti zahvalni, pa makar se nikada ne pomaknuli s mjesta na kojem se nalazite, provest ćete predivan život svakog dana gledajući u sliku svojih uspjeha i svega što ste izgradili. Oni koji su zahvalni ne stoje na mjestu, oni putuju puno dalje nego što je to i njihova mašta i njihova ambicioznost ikada mogla zamisliti.